BARUH, Kalmi, filolog (Višegrad, BiH, 24. XII. 1896 – logor Bergen-Belsen, 1945). Sin trgovca Isaka i Flore. Stručnjak za židovsko-španjolski jezik i književnost i sefardsku folklornu književnost. Pripadao je drugom naraštaju bosansko-hercegovačkih sefardskih intelektualaca, koji se školovao na eur. sveučilištima. Maturirao u Sarajevu 1916, za I. svj. rata mobiliziran u austroug. vojsku te dvije godine proveo u rus. zarobljeništvu. Ujesen 1918. kao izvanredni student upisao je francusku i tal. književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, potom studirao u Parizu i Beču, gdje je 1923. doktorirao disertacijom o bos. židovsko-španjolskom jeziku. Kao srednjoškolski profesor radio u Sarajevu, ali bio u stalnom kontaktu sa sefardima u Zagrebu, a posebice sa svojim profesorom Petrom Skokom, kojeg je opskrbljivao teško dostupnom literaturom o židovsko-španjolskom idiomu. Bio jedan od prvih sefardskih intelektualaca, koji je zagovarao snažnije uključivanje Sefarda u BiH i općenito u cionistički pokret. Po uspostavi NDH deportiran je iz Sarajeva te stradao u logoru Bergen-Belsenu. Njegovi tekstovi objedinjeni su u knjiziSelected Works on Sephardic and Other Jewish Topics (Beer Ševa 2007).
IZV.: Arhiv Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
LIT.: A. Kovačec: Bosanski Židovi u Zagrebu nakon okupacije Bosne 1878. do 1941. godine. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – http://elmundosefarad.wikidot.com/baruh-kalmi, pristupljeno 22. VII. 2011.