Freud [frit], Sigmund, austrijski liječnik, neurolog, psihijatar (Freiberg, danas Příbor, Češka, 6. V. 1856 – London, 23. IX. 1939). Završio medicinu, habilitirao se 1885., od 1902. god. sveučilišni profesor u Beču. Zajedno s J. Breureom utemeljio psihoanalizu objavljivanjem rasprave O psihičkim mehanizmima histeričnog fenomena: preliminarna priopćenja (Über den psychischen Mechanismus hysterischer Phänomene. Vorläufige Mitteilung, 1893). Polazište Freudovih istraživanja njegov je pokušaj liječenja funkcionalnih psihičkih poremećaja s pomoću sugestije i hipnoze. Postupnim stvaranjem »psihoanalitičke metode« Freud je hipnozu zamijenio tumačenjem snova i slobodnim asocijacijama. U svojem djelu Tumačenje snova (1900) tumačio je narav sanjanja i primarnoga procesa mišljenja, a iznio je i prva zapažanja o dječjoj seksualnosti. Tijekom godina mijenjao je i nadograđivao svoju teoriju koja je u konačnici postala jedna od najsveobuhvatnijih znanstveno potvrđenih teorija ličnosti. Freudova teorija uključuje slikovit prikaz ljudskog uma, koji je poput ledenjaka u kojem je vrh što izvire iz mora svjesni dio, a ono ispod podijeljeno na podsvjesno i nesvjesno; dinamski model psihičke strukture (id, ego, superego), shemu psihoseksualnog razvoja od nekoliko faza (oralna, analna, genitalna) i psihoanalitičku shemu psihopatologije. Freud je tvrdio da psihol. poremećaji proizlaze iz problema unutar pojedinca, intrapsihičkih sukoba, a ne iz djelovanja zlih duhova. Njegova su stajališta potaknula sućut prema osobama s psihičkim poremećajima i razvoj novih metoda pružanja pomoći. Svojom teorijom usmjerio je znanstv. istraživanja na dalekosežne posljedice događaja u djetinjstvu, a pomogao nam je da uvidimo kako su seksualni i agresivni porivi svakidašnja pojava. Kao što je rekao W. B. Wolfe: »Freud je susreo spolnost kao izopćenika u pojati, a ostavio ju je u dnevnoj sobi kao počasnoga gosta«. – Freud je imao mnogo učenika i sljedbenika, od kojih su ga mnogi poslije napustili stvarajući vlastite teorije. Najpoznatiji Freudovi suradnici bili su: S. Ferenczi, A. Adler, O. Rank i njegova kći Anna Freud. Freud je značajno utjecao na sva područja ljudske djelatnosti od medicine do umjetnosti i filozofije. Zajedno s Eugenom Bleulerom, Freud je od 1909. izdavao Jahrbuch für psychoanalytische und psychopathologische Forschungen, a od 1910. i Zentralblatt für Psychoanalyse. Glavna djela: Studije o histeriji (Studien über Hysterie, koautor J. Breuer, 1895), Tumačenje snova (Die Traumdeutung, 1900), Psihopatologija svakidašnjega života (Zur Psychopathologie des Alltagslebens, 1901), Dosjetka i njezin odnos s nesvjesnim (Der Witz und seine Beziehung zum Unbewußten, 1905), Tri rasprave o teoriji spolnosti (Drei Abhandlungen zur Sexualtheorie, 1905), Totem i tabu (Totem und Tabu, 1913), Predavanja za uvod u psihoanalizu (Vorlesungen zur Einführung in die Psychoanalyse, 1916–18), Ja i ono (Das Ich und das Es, 1923), Nelagoda u kulturi (Das Unbehagen in der Kultur, 1930).
