pređa, linearna tekstilna tvorevina gotovo neograničene duljine izrađena od prirodnih ili umjetnih vlakana, a služi za tkanje, pletenje ili koju drugu tehniku izradbe plošnih tekstilija te za šivanje i ukrašavanje odjeće i drugih proizvoda.
Predena pređa naziv je za pređu od kratkih (vlasastih) vlakana (duljine 20–120 mm). Kohezija među vlaknima u takvoj se pređi postiže uvijanjem (u lijevom S ili desnom Z smjeru) u postupku predenja. Voluminozna je, meka na opip, a iz njezine površine strše kraća ili dulja vlakanca, ovisno o postupku predenja, pa se razlikuju češljana pređa (razmjerno glatke površine) i grebenana pređa dlakavije površine. Presti se može ručno na vretenu i kolovratu (→ tekstilno rukotvorstvo) i strojno na prstenastim, rotorskim, aerodinamičkim i frikcijskim predilicama (→ tekstilno-mehanička tehnologija). Filamentna pređa izrađuje se od filamentnih vlakana koja su velike duljine pa ih nije potrebno upredati, već se tek malo uvijaju u završnoj fazi kemijskoga ispredanja, istodobno s namatanjem. Filamentne pređe za tekstilnu namjenu se u pravilu teksturiraju (kovrčaju), čime im se znatno povećava voluminoznost, rastezljivost i elastičnost, ovisno o postupku teksturiranja. Pređa može biti jednonitna ili višenitna (monofilamentna ili multifilamentna). Kada se dvije ili više jednonitnih pređa međusobno čvrsto uviju, takva se nit naziva končanom pređom ili koncem. Međusobnim uvijanjem jednonitne pređe i konca ili dvaju i više konaca nastaje pređa kordne (kabelske) konstrukcije. Sastavne niti strukane pređe tek su neznatno uvijene.
Posebnu skupinu čine efektne pređe koje se ističu nekim posebnim značajkama (periodično ponavljajuća zadebljanja ili stanjenja, čvorići, petljice, višenitne jezgraste konstrukcije s umetnutim metalnim nitima i sl.), zahvaljujući kojima na površini plošne tekstilije nastaju posebni vizualni efekti (nemirni izgled, blještavi učinci i sl.). Pređe se prema vrsti vlakana od kojih su izrađene klasificiraju na: pamučne, vunene, svilene, lanene, kudjeljne, jutene, poliesterske, poliamidne, od mješavine vlakana i dr. Osnovna obilježja koja određuju kvalitetu i sposobnost preradivosti pređe su finoća i njena jednolikost duž pređe, broj vlakana u presjeku, uvojitost, frikcijska svojstva te ponašanje pri djelovanju sila. Kod teksturiranih pređa najvažnija su svojstva voluminoznost i elastičnost.
Smatra se da je čovjek već prije gotovo 8000 godina prakticirao vještinu preoblikovanja vlakana u pređu. Prelo se ručno, najprije vretenom, a u XIII. st. u srednju Europu s Dalekog istoka stigao je kolovrat. Prvi stroj za predenje s parovima valjaka za istezanje izumljen je 1738 (Lewis Paul i John Wyatt), a 1769. prilagođen je za vodeni pogon (Richard Arkwright). Važna je inovacija kojom se vretena (do 1000 njih) postavljaju na pomičnoj klupi (Samuel Crompton, 1779), što je u daljnjem razvoju rezultiralo sustavom za predenje naziva selfaktor (Richard Roberts, 1825). Uvođenje prstena i trkača u predenje započeo je John Thorp 1828., a kontinuirano zvonasto predenje Charles Danforth 1830. Danas u proizvodnji pređe dominiraju prstenaste predilice, slijede rotorski te aerodinamički sustavi predenja.
Proizvodnja pređe u Hrvatskoj
Nalazi pršljena za vretena i kalema za namatanje niti na mnogobrojnim arheološkim nalazištima diljem Hrvatske dokaz su da se preoblikovanje vlakana u pređu prakticiralo još od prapovijesnoga razdoblja. Proizvodnja svilene pređe na području Hrvatske bila je posebno razvijena od 1760-ih do 1860-ih. Uz poticaje austrijskih vlasti seoska domaćinstva uzgajala su dudov svilac, u tzv. filandama (bubarama) gušile su se ličinke i odmatale niti sirove svile, a u filatorijima se više niti sirove svile upredalo u svileni konac potrebne čvrstoće. U doba najvećega uspona proizvodnje bilo je 45 filanda i nekoliko filatorija, od kojih je najveći bio Osijeku.
Industrijski se pređa u Hrvatskoj počela proizvoditi 1885. na približno 5000 vretena u Kraljevskoj zemaljskoj ovlašćenoj pamučnoj predionici i tkaonici u Dugoj Resi (→ Pamučna industrija Duga Resa). Predenje se ondje izvodilo na selfaktorima i prstenastim predilicama, a proizvodila se grebenana sirova, bijeljena i obojena pamučna pređa. Potkraj 1890-ih bio je otvoren i pogon končaonice, a kapaciteti predenja su se stalno povećavali pa je 1939. dnevna proizvodnja dosegnula 15 000 kg raznovrsnih pamučnih pređa. Češljana pamučna pređa počela se proizvoditi 1966., a 1967. nabavljene su i prve OE (engl. open end: otvoreni kraj) rotorske predilice. Godine 1983. predionica je imala 52 720 vretena i 1600 OE rotorskih prelačkih jedinica. Tijekom 1990-ih došlo je do teškoća u poslovanju, a 2015., nakon okončanja stečaja, poduzeće je likvidirano.
Vunena grebenana pređa za relativno gruba sukna za civilna i vojnička odijela i kapute proizvodila se industrijski od 1922. u Tekstilnoj industriji Varaždin (→ Varteks). Kapaciteti za grebenanu pređu postupno su se povećavali, a 1957. započela je i proizvodnja fine češljane vunene pređe, te 1975. još finije za lister tkanine. Krizno razdoblje nakon Domovinskoga rata i početkom 2000-ih pogodilo je i Varteks, pa je proizvodnja pređe i tkanina prestala 2012.
U razdoblju najvećega uspona hrvatske tekstilne industrije (od 1960-ih do Domovinskoga rata) mnoge velike tvornice imale su zaokruženu proizvodnju – od sirovine do gotovoga proizvoda, pa su za svoje potrebe proizvodile i pređu. Tekstilni kombinat Boris Kidrič iz Zadra proizvodio je pređu od kratkih vlakana, → Zagorska industrija vunenih tkanina (ZIVT) iz Zaboka grebenanu i češljanu vunenu pređu, Zagorska industrija vunenih tkanina Oroslavje pamučnu grebenanu pređu, vigonj i grebenanu vunenu pređu, Industrija vunenih tkanina Zora iz Zagreba grebenanu vunenu pređu, a Krapinska tekstilna industrija (→ Krateks) imala je predionicu češljane vunene pređe. Na karlovačkom području proizvodila se vunena grebenana i češljana pređa u tvornici Vunateks. Pređu od lana i kudjelje proizvodila je → Lanena industrija Osijek (LIO). Pamučna predionica Glina bavila se proizvodnjom pamučne predene i končane pređe i pređe iz mješavina pamuka i umjetnih vlakana. Većina tih tvornica danas više ne posluje.
Jedna od najpoznatijih hrvatskih tvornica konca → Dalmatinka osnovana je 1951. u Sinju. Proizvodila je sirovu pamučnu češljanu pređu, a od 1954. i končanu obojenu pređu. Asortiman proizvoda obuhvaćao je vigonj prediva, češljanu pređu, konce od pamuka i mješavine pamuka s umjetnim vlaknima, te konce od sintetičkih vlakana (PES, PA). Poduzeće je bilo prvo u Jugoslaviji koje je od 1965. proizvodilo sintetički konac (konac Alkar za obućarsku industriju i Zlatar za ambalažu). Velik dio proizvodnje izvozilo je u Sovjetski Savez, Iran, Burmu, Njemačku, Siriju, Jordan, Alžir, Belgiju, Italiju i Dansku. Proizvodnja je ugašena 2009.
Kemijsko-tekstilno poduzeće → Pazinka, osnovano 1958. u Pazinu, od 1969. proizvodilo je filamentnu teksturiranu pređu od poliesterskih i polipropilenskih vlakana (taslan postupak), a od 1973. i efektnu pređu od mješavina prirodnih i sintetičkih vlakana. Od 1986. imalo je i predionicu pamuka u Žminju. Početkom 2000-ih i u Pazinki je došlo do teškoća u poslovanju, 2001. otvoren je stečaj, a 2009. tvornica je likvidirana.
U današnje doba značajno mjesto u proizvodnji predene pređe od kratkih vlakana zadržala je Predionica Klanjec. Započela je djelovati 1962., isprva proizvodeći pamučnu grebenanu prstenastu pređu, a poslije i finiju češljanu pamučnu pređu. Tijekom 1970-ih asortiman se proširio na pređu iz mješavina pamuka i poliesterskih vlakana, a modernizacijom strojnoga parka početkom 1980-ih uvedena je proizvodnja još finijih češljanih pređa te dvonitnih i tronitnih končanih pređa. Asortiman se potkraj 1980-ih proširio na prstenaste pređe od viskoznih vlakana i njihovih mješavina s PES vlaknima, a uvedeno je i dvouvojno končanje. Godine 2002. prestala je preradba PES vlakana i proizvodnja grebenanih pamučnih pređa, a počela je proizvodnja češljanih pređa od modalnih i liocelnih (Tencel) vlakana te njihovih mješavina s pamukom. Započela je i proizvodnja rotorske pređe, a 2012. uveden je i aerodinamički postupak predenja viskoznih vlakana. Danas predionica Klanjec proizvodi sve tri vrste pređa – prstenaste, rotorske i aerodinamičke, uglavnom iz umjetnih celuloznih vlakana (viskozno, modalno, liocelno), a od 2018. i rotorske pređe od PES vlakana.
Druga značajna tvornica u kojoj proizvodnja pređe (konca) traje do danas je tvornica konca → Unitas, osnovana 1920. u Zagrebu. Proizvodi široki asortiman končane bijele i obojene pređe visokih postojanosti obojenja za ručni rad – pletenje, kukičanje, vezenje, šivanje, izradbu čipki, ali i pređe za tkanje te končane pređe za industrijsku namjenu. Konci se izrađuju od čistoga pamuka te umjetnih vlakana i njihovih mješavina s pamukom. Oko 90% proizvodnoga asortimana prodaje se na inozemnim tržištima (zemlje EU-a, Rusija, Južna Koreja, SAD).
Razvoj tekstilne industrije. Almanah priređen povodom održavanja II. Kongresa Saveza inženjera i tehničara tekstilaca Jugoslavije u Zagrebu 29., 30. i 31. listopada 1964. Zagreb, 1964.
M. Androić, D. Feletar: ZIVT Zagorska industrija vunenih tkanina Zabok 1936–1976. Zabok, 1976.
60 godina Krateksa. Krapinska tekstilna industrija Krapina 1925–1985. Krapina, 1985.
30 godina rasta, 1958–1988 (poseban broj posvećen obljetnici poduzeća). Pazinka, glasilo radnika RO Pazinka, kemijsko-tekstilne industrije Pazin, 18(1988) 173–174.
B. Fićurin, Z. Kovačić, I. Bišćan, S. Bešenski: Pamučna industrija »Duga Resa« d. d. (1884. – 1984.). Tekstil, 43(1994) 11, str. 608–613.
Što je nama Dalmatinka dala?: Tvornica i predionica konca Dalmatinka. Sinj, 2017.
100ljeće tekstila (katalog izložbe). Varaždin, 2018.
