Izmir (turski: İzmir, osmanski turski: إزمير , grčki: Ιζμίρ [Izmír]); također Smirna, (grčki: Σμύρνη [Smýrni] ili Σμύρνα [Smýrna], turski: Smirni ili Smirna) je grad i luka na obali Egejskog mora, upravno središte istoimene pokrajine u zapadnoj Turskoj. Izgradnjom željezničkih pruga u drugoj polovici 19. stoljeća, koje ga vežu s bogatim zaleđem, Izmir je postao važna trgovačka luka. Suvremeni je Izmir glavna turska izvozna luka i druga po izvozu iza Istanbula. Živo je prometno čvorište s međunarodnim aerodromom. Sveučilište je osnovano 1955. Arheološki muzej. Izmir se ubraja među vodeća industrijska središta u zemlji. Brodogradnja, metalna, tekstilna i prehrambena industrija, rafinerija nafte, obrada kože, proizvodnja cementa. Međunarodni sajmovi. U okolici rudnici ugljena. Turizam, oko 55 km jugoistočno od grada nalazi se antički Efez.
Toponim "Smirna" ("Smyrna" starogrčki) znači "mira" (aromatična biljka od čijih bobica se proizvodi balzam smirta), zbog prisutnosti tog žbunja na području gdje je podignut grad.
Izmir je tursko ime, koje se službeno koristi tek od 1930[1], dok se u večini evropskih jezika koristi tradicionalni naziv Smirna (npr. tal.: Smirne, franc. Smyrne, špan.port., katal.: Esmirna, engl.: Smyrnaarm.: Zmyurnia). Izmir je vjerojatno nastao skraćivanjem imena s dodanim prefiksom Is- i promjenom fonema S u Z kao što se dogodilo s Konstantinopolijem (danas Istanbul) ili Nikea (sada Iznik).
Smirna spada među najstarije gradove u svijetu sa 2.700 godna dugom historijom, a kao naselje postoji oko 5.000 godina. Prvo ljudsko naselje smješta se u III millenij pr.n.e.. Arheolozi smatraju da se njen razvoj podudara s razvojem Troje. Oko 1500. pr.n.e.. okupirali su ju Hetiti, ali s padom Troje i glavnog grada Ḫattušahetitsko carstvo pada u krizu.
Pod Bizantskim carstvom razvoj Smirne je stagnirao prvenstveno zbog važnog razvoja obližnjeg Efez. Obnova srednjovjekovne trgovine (prije svega luksuzne robe) pod makedonskim carevima (867-1057.) učinila je Smirnu izuzetno važnom zahvaljujući svom strateškom položaju. Godine 1076. osvojili su je i toliko opustošili Turci Seldžuci da se grad nije uspio oporaviti niti nakon nakon povrata Komnena1098. godine.
Pod osmanlijskom dominacijom Smirna postaje važno trgovačko središte, čvorište karavanskih putova iz Azije i mediteranskih pomorskih ruta. Njena populacija je bila tipičan model osmanlijskog društva, multietnička, multikonfesionalna i poliglotska. Sami Turci su je zvali gâvur Smirni, tj. "nevjernička Smirna",[3] s obzirom na visok postotak nemuslimana (Grci, Armenci, Jevreji, Levantini) koji su živjeli u gradu. Prema osmanlijskom popisu stanovništva iz 1893. g., oko pola građana su bili muslimani, a Grci su bili najveća 'manjina'.
Sporazumom u Sèvresu (1920), kao posljedica osmanlijskog poraza u prvom svjetskom ratu dodjeljuje se Grčkoj upravljanje Smirnom. Nakon Grčko-turskog rata (1919–1922) i poraza Grka kod Dumlupinara, u grad ulaze trupe radikalnog nacionaliste Mustafe Kemala nazvanog Atatürk (1922.) te danima vrše masakr nad Grcima i Armencima, a Smirna je spaljena kad je uništen najveći dio starog grada. Za vrijeme požara, devastacije i pljačkanja, kršćansko je stanovništvo pokušalo pobjeći morem, pokušavajući dostići do brodova Antante koji su bili na kraju luke. Samo ih je malo uspjelo pobjeći od genocida, od onog što je W.Churchill definìrao "paklenom orgijom", i našlo utočište u Grčkoj.[4]
Smirna je turistički grad ahvaljujući blagoj zimskoj klimi i brojnim kulturno-povijesnim lokalitetima.
Pored muzeja, znameniti su: agorà koju je dao izgraditi Marco Aurelije, crkva agios Polikarp, pokriveni bazar (Kemeraltı), bogata đamijama i sinagogama i raznim parkovima.
↑Jania Sarno (2008). Le icone che danzano: transe, musica e firewalking negli Anastenaria greci all'epoca del postmoderno. Lucca: LIM (Libreria Musicale Italiana). str. 161. ISBN978-88-7096-529-2.
↑Marjorie Housepian Dobkin (1971). Smyrna 1922: The Destruction of a City. New York: Newmark Press. ISBN0-9667451-0-8.
Ukoliko ste tražili antički grčki grad, vidite članak Smirna (drevni grad).
Turska
