iBet uBet web content aggregator. Adding the entire web to your favor.
iBet uBet web content aggregator. Adding the entire web to your favor.



Link to original content: https://sh.wikipedia.org/wiki/Hadrijan_I
Hadrijan I – Wikipedija/Википедија Prijeđi na sadržaj

Hadrijan I

Izvor: Wikipedija
Hadrijan I.
Hadrianus

Papinstvo počelo 1. II. 772.
Papinstvo završilo 26. XI. 795.
Prethodnik Stjepan III.
Nasljednik Lav III.
Rođen 700.
Rim, Italija
Umro 25. decembar 785
Rim
Ostali pape imena Hadrijan

Hadrijan I. (Rim, 700. - Rim, 25. decembar 785.), bio je papa od 1. II. 772. do 26. XI. 795. Hadrijan je bio sin bogatog rimskog patricija Teodora.

Pontifikat

[uredi | uredi kod]

Ubrzo nakon njegova ustoličanja za papu, na teritorij pod njegovom vlašću provalio je kralj Langobarda Deziderije. Hadrijan je procjenio da je to velika opasnost koju nemože sam savladati i pozvao je u pomoć franačkog kralja Karla Velikog.

On se odazvao molbi i krenuo na Italiju s velikom vojskom, zatim je opkolio Deziderija u njegovoj prijestolnici Paviji, zauzeo grad i zarobio Deziderija. Njega je nakon toga protjerao u francuski benediktinski samostan Corbie, sebi je dodao naslov Kralj Lombardije. Papa čija su očekivanja bila mnogo veća, morao se zadovoljiti manjim teritorijalnim proširenjima svojeg Rimskog vojvodstva na račun Ravenskog egzarhata. Papa je u počast te pobjede dao je iskovati kovanice, to su bile prve kovanice što ih je izdao neki papa.[1]

Hadrijan I. umro je u 95 godini, i ostao sve do 18. vijeka papa sa najdužim pontifikatom, tek ga je papa Pio VI. nadmašio vladavši punih 24-godine.

Vanjska politika

[uredi | uredi kod]
Karlo Veliki u posjeti kod pape Hadrijana I.

U procjepu između pritisaka Istočnog Rimskog Carstva i langobardskih knezova iz Beneventa, Hadrijan je ostao vjeran savezu s Francima i Karlom Velikim. Prijateljske odnose između pape i kralja nisu omele ni razlika po pitanju ikonoklazma, Karlo Veliki i francuski biskupi bili su žestoki protivnici obožavanja ikona, dok je Hadrijan dijelio stavove Bizanta odobrene dekretom na drugom Drugom nikejskom saboru (787), kojim se ikonoborci eksomuniciraju a ikone ponovno postaju predmet poštovanja.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Stanley Lane-Poole, Coins and medals: their place in history and art (British Museum) 1885:80.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]