Billie Holiday
Billie Holiday | |
|---|---|
.jpg) Billie Holiday, 1947. | |
| Lični podaci | |
| Ime po rođenju | Eleanor Gough McKay |
| Drugo ime | Lady Day, Queen of Song |
| Datum rođenja | 7. travnja 1915. |
| Mjesto rođenja | Philadelphia, Pennsylvania, SAD |
| Datum smrti | 17. srpnja 1959. New York |
| Zanimanje | jazz pjevačica, skladateljica |
| Muzički rad | |
| Period aktivnosti | 1930-ih - 1959. |
| Žanr | Jazz, vokalni jazz, jazz blues, balade, swing |
| Instrument | vokal |
| Ostalo | |
| Službene stranice | Službena stranica |
Billie Holiday, pravo ime - Eleanor Gough McKay (Philadelphia, 7.Aprila 1915. - New York, 17. Jula 1959.), poznata među jazz poklonicima kao Lady Day, predstavlja jednu od najznačajnijih jazz pevačica svih vremena uz Sarah Vaughan i Ellu Fitzgerald.
Svojim posebnim timbrom i sonornim, gotovo instrumentalnim, načinom pjevanja, afirmirala se između dva rata među vodeće interprete bluesa i kompozicija u stilu swinga. Snimila je film "New Orleans" i napisala autobiografiju "Lady pjeva blues".
Pravim imenom Eleanora Fagan Gough odrastala je bez oca Clarenca (koji je bio jazz gitarist kod Fletchera Hendersona), uz majku i rodbinu, morala je rano početi raditi u javnoj kući kao čistačica pa i prostitutka. O njezinom djetinjstvu opširno govori njezina autobiografija Lady sings the Blues izdana 1956. godine. U New York se doselila negdje1930 g. Njezin rad se uglavnom dijeli na dvije faze "ranu" i "zrelu" fazu.
Prve nastupe imala je u Harlemu i uskoro ju "otkriva" glazbeni producent John Hammond u klubu Monette´s. S 18 godina ima prve zajedničke nastupe s Bennyjem Goodmanom i prvu snimku "My Mother´s Son-In-Law". Tako je počela graditi svoj glazbeni stil unutar jazza i bluesa. Kasnije je radila s Lesterom Youngom, Countom Basieom i Artiem Shawom. Bila je duboko pogođena rasnim konfliktima, netrpeljivošću i segregacijom koja ju je ponižavala i na pozornici. U tom razdoblju preobrazila se u "Lady Day", izlazeći na pozornicu s bijelom gardenijom u kosi.
Lady Day je gotovo cijeli svoj životni vijek provela ovisna o drogama, pušeći marihuanu od rane mladosti, opijanjima, ali ono što ju je potpuno uništilo je bio heroin. Uz to je imala sudske procese zbog nedopuštenog posjedovanja droge, a njezin privatni život bio je turbulentan kao i pjesme koje je pjevala. Ulazila je iz veze u vezu s vulgarnim muškarcima, a otvoreno se deklarirala kao biseksualka.
Jedino što je kontinuirano uzdizala bile su njezine pjesme, melankonične i erotične , strastvene ljubavne balade i gorke priče newyorškog Harlema. S druge strane bila je njezina urođena otmjenost i glamour. Dama tužnih očiju, sa svim svojim kontrastima bila je jedinstvena na jazz - blues sceni. Pjesme poput "God Bless the Child", Gershwinova "I Love You Porgy", "Fine and Mellow", "Strange Friut" su jazz klasici. Snimila je posljednju ploču u pratnji Raya Ellisa i njegovog orkestra u ožujku 1959. g. (s kojim je snimila i album Lady in Satin).
Nažalost njezina zvijezda prerano se ugasila u 44. godini, umrla je 17. srpnja 1959. g. (od ciroze jetre) u New Yorku gdje je i sahranjena.
Njezin utjecaj na glazbenike je bio neosporan, u prvom redu na Janis Joplin i Ninu Simone. Godine 1972. snimljen je biografski film "Lady Sings the Blues" s pjevačicom Dianom Ross. Film je bio nominiran za mnogobrojne nagrade, a Diana Ross je izdala istoimeni album sa soundtrackom.
U čast "kraljici bluesa" 1987. g. irski rock sastav U2 snimio je pjesmu i videospot "Angel of Harlem" (dvostruki album Rattle and Hum).
Billie Holiday je 2000. primljena u Rock and Roll Hall of Fame.[1]
- 1952 Billie Holiday Sings
- 1953An Evening with Billie Holiday
- 1954.: Billie Holiday at Jazz at the Philharmonic (live, 1945./46.)
- 1954.: Billie Holiday
- 1955.: Music for Torching
- 1956.: Velvet Mood
- 1956.: Lady Sings the Blues
- 1957.: Body and Soul
- 1957.: Songs for Distingué Lovers
- 1957.: Ella Fitzgerald & Billie Holiday at Newport (live)
- 1958.: Stay with Me
- 1958.: All or Nothing at All
- 1958.: Lady in Satin
- 1959.: Last Recordings
- 1961.: The Essential Billie Holiday: Carnegie Hall Concert Recorded Live (live 1957.)
| Godina | Singl | Mjesto na ljestvici (SAD) | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Billboard (pop) | US R&B | |||||
| 1934. | "Riffin' the Scotch" | 6 | ||||
| 1935. | "What a Little Moonlight Can Do" | 12 | ||||
| "Twenty-Four Hours A Day" | 6 | |||||
| "If You Were Mine" | 12 | |||||
| 1936. | "You Let Me Down" | 18 | ||||
| "These Foolish Things (Remind Me of You)" | 5 | |||||
| "It's Like Reaching for the Moon" | 17 | |||||
| "No Regrets " | 9 | |||||
| "Summertime" | 12 | |||||
| "A Fine Romance" | 9 | |||||
| "Let's Call a Heart a Heart" | 18 | |||||
| "The Way You Look Tonight" | 3 | |||||
| "Who Loves You " | 4 | |||||
| "That's Life, I Guess" | 20 | |||||
| "I Can't Give You Anything But Love (Dear)" | 5 | |||||
| 1937. | "Pennies from Heaven" | 3 | ||||
| "I've Got My Love to Keep Me Warm" | 4 | |||||
| "Please Keep Me in Your Dreams" | 13 | |||||
| "This Year's Kisses" | 8 | |||||
| "Carelessly" | 1 | |||||
| "How Could You" | 12 | |||||
| "Moanin' Low" | 11 | |||||
| "They Can't Take That Away From Me" | 12 | |||||
| "Mean to Me" | 7 | |||||
| "Easy Living" | 15 | |||||
| "Yours & Mine " | 16 | |||||
| "Me, Myself & I" | 11 | |||||
| "A Sailboat In The Moonlight" | 10 | |||||
| "Getting Some Fun Out of Life" | 10 | |||||
| "Trav'lin' All Alone" | 18 | |||||
| "Nice Work If You Can Get It" | 14 | |||||
| 1938. | "My Man" | 12 | ||||
| "You Go to My Head" | 20 | |||||
| "I'm Gonna Lock My Heart" | 2 | |||||
| 1939. | "Strange Fruit" | 16 | ||||
| 1941. | "God Bless the Child" | 25 | ||||
| 1942. | "Trav'lin' Light" | 23 | 1 | |||
| 1945. | "Lover Man (Oh, Where Can You Be?) " | 16 | 5 | |||
- ↑ Rock and Roll Hall of Fame – Billie Holiday
- ↑ Song artist 250 – Billie Holiday. Tsort.info. pristupljeno 2013-04-27.
- (en) Službene stranice Arhivirano 2004-07-11 na Wayback Machine-u
- (en) Službena stranica na Sony BMG Arhivirano 2007-05-17 na Wayback Machine-u
- (en) Kratka priča o Billie Holiday
- (en) Biografija i uzorci pjesama, Pbs.org
- (en) "Twelve Essential Billie Holiday Recordings" Arhivirano 2008-06-28 na Wayback Machine-u, Stuart Nicholson, Jazz.com
