Indianapolis Colts
Indianapolis Colts
| |
|---|---|
 | |
| Država | Indiana |
| Grad | Indianapolis |
| Stadion | Lucas Oil Stadium (62.421 mjesta) |
| Službena stranica | http://www.colts.com/ |
Uprava
| |
| Vlasnik | Jim Irsay |
| Predsjednik | Jim Irsay |
| Generalni menadžer | Ryan Grigson |
Treneri
| |
| Glavni trener | Chuck Pagano |
| Koordinator napada | Pep Hamilton |
| Koordinator obrane | Greg Manusky |
| Koordinator specijalnih timova | Tom McMahon |
Uspjesi
| |
| Osvojenih prvenstava | NFL: 1958., 1959., 1968. Super Bowl: 1970., 2006. |
| Konferencijski naslovi | NFL Zapadna: 4 AFC: 3 |
| Divizijski naslovi | NFL Coastal: 1 AFC Istok: 6 AFC Jug: 9 |
| Sezona u doigravanju | NFL: 27 |
Indianapolis Colts je NFL momčad koja se natječe u južnoj diviziji AFC konferencije. Osnovani su 1953. u Baltimoreu u Marylandu kao Baltimore Coltsi, a 1984. se sele u Indianapolis u Indiani. Dosad su osvojili pet naslova prvaka, od toga četiri za vrijeme koje su proveli u Baltimoreu. Domaće utakmice od 2008. igraju na Lucas Oil Stadiumu.
Prva momčad pod imenom Baltimore Colts bila je osnovana 1947. te je igrala u tadašnjoj AAFC ligi[1] zajedno između ostalih s Cleveland Brownsima i San Francisco 49ersima. Coltsi, Brownsi i 49ersi 1949. iz AAFC lige prelaze u NFL ligu, ali Coltsi odustaju od natjecanja već nakon prve sezone. NFL se vraća u Baltimore 1953. godine nakon što Baltimore preuzima mjesto u ligi od ugašenih Dallas Texansa.[2] Momčad dobiva ime Colts, ali zadržava plavu i bijelu boju močadi Texansa (za razliku od prijašnjih Baltimore Coltsa koji su koristili zelenu i srebrnu).
Coltsi nisu dugo morali čekati na uspjeh. Predvođeni quarterbackom Johnnyem Unitasom, u "najboljoj utakmici ikad odigranoj",[3] osvajaju prvenstvo 1958. godine pobjedom nad New York Giantsima 23:17 nakon produžetaka. Već sljedeće godine, ovaj put na domaćem terenu, ponovno igraju finalnu utakmicu protiv Giantsa koje nakon odlične igre u posljednjoj četvrtini pobjeđuju 31:16. Slijede četiri sezone bez doigravanja, a 1964. momčad s 12 pobjeda i samo dva poraza u sezoni dolazi ponovno do finala gdje ih čekaju Cleveland Brownsi predvođeni Jimom Brownom. Brownsi pobjeđuju 27:0. Johnny Unitas je te sezone također bio proglašen za MVP-a lige, a trener Don Shula za najboljeg trenera lige.
Sezona 1968. donijela je ozljedu Unitasa, te njega zamjenjuje Earl Morrall. Morrall vodi momčad do najboljeg omjera u sezoni u povijesti, s 13 pobjeda u 14 utakmica te postaje najkorisniji igrač lige (MVP). U doigravanju Coltsi pobjeđuju Minnesota Vikingse i Cleveland Brownse te dolaze do Super Bowla. Unatoč ulozi favorita, Coltsi gube od New York Jetsa quarterbacka Joea Namatha 16:7.
1970. dolazi do spajanja NFL i AFL lige i nova liga sada broji 26 momčadi. Coltsi, zajedno s Pittsburgh Steelersima i Cleveland Brownsima, prelaze u novoosnovanu AFC konferenciju koju osim njih čine samo ekipe iz AFL-a. Bez problema osvajaju diviziju i u prvoj utakmici playoffa pobjeđuju Cincinnati Bengalse nakon toga Oakland Raiderse. Njihovo peto pojavljivanje u utakmici za prvenstvo je protiv Dallas Cowboysa koje u utakmici prepunoj raznih pogrešaka (tzv. "Blunder Bowl")[4] pobjeđuju 16:13 i osvajaju svoje treće prvenstvo u povijesti. Unitas je momčad predvodio još samo dvije sezone, te ga Coltsi 1972. razmjenjuju u San Diego.[5] U idućih desetak godina Coltsi ne uspijavaju ponoviti uspjehe iz Unitasove ere, ulaze u doigravanje tri puta (1975. do 1977.), ali i bilježe jednu sezonu bez pobjede (1982.).
Loši rezultati, problemi s obnovom stadiona, loša posjeta navijača i loši odnosi vlasnika Coltsa Roberta Irsaya s čelnicima grada Baltimorea doveli su do neizbježnog preseljenja momčadi. Vodeći ljudi grada Indianapolisa su također pokušavali dovesti NFL momčad, te Coltsi sele u Indianapolis,[6] iako bez odobrenja lige. Za Coltse, novo podneblje nije donijelo dobre rezultate. U prve tri sezone bilježe samo 12 pobjeda (u 48 utakmica) i prvi put u doigravanje ulaze 1987. gdje odmah gube od Cleveland Brownsa. Tek 1995. slijedi njihovo iduće pojavljivanje u doigravanju. Tada predvođeni quarterbackom Jimom Harbaughom (današnjim trenerom San Francisco 49ersa) dolaze do konferencijskog finala gdje gube od Pittsburgh Steelersa 20:16.
Nakon samo 3 pobjede u sezoni 1997. Coltsi imaju najslabiji omjer u ligi i dobivaju prvi izbor na draftu iduće godine. Njime biraju quarterbacka Peytona Manninga.[7] Manning uspijeva u svojoj prvoj sezoni zabilježiti samo 3 pobjede za Coltse, međutim već u idućoj, 1999., Coltsi sezonu završavaju s 13 pobjeda. U doigravanju Tennessee Titansi pobjeđuju Coltse u divizijskoj rundi 19:16. Od 2000. do 2002. Coltsi dvaput gube u wild-card rundi doigravanja.
Svoju prvu titulu MVP-a lige Manning osvaja 2003. nakon 12 pobjeda u sezoni. Coltsi dolaze sve do konferencijskog finala gdje ih pobjeđuju kasniji prvaci New England Patriotsi quarterbacka Toma Bradya 24:14. Sljedeće sezone Manning je ponovno MVP lige, Coltsi ponovno osvajaju diviziju i ponovno gube u doigravanju od Patriotsa, 20:3. Do rekordnih 14 pobjeda u sezoni dolaze 2005., ali ih odmah u prvoj utamici playoffa pobjeđuju budući prvaci Pittsburgh Steelersi predvođeni Benom Roethlisbergerom.
Coltsi konačno dolaze do naslova prvaka 2006. Četvrti put zaredom osvajaju diviziju i u doigravanju pobjeđuju redom Kansas City Chiefse, Baltimore Ravense i stare rivale Patriotse. U Super Bowlu ih dočekuju Chicago Bearsi koje pobjeđuju 29:17 i time osvajaju svoj prvi naslov od 1970. godine.[8] Iduće dvije sezone Coltsi gube u prvoj utakmici doigravanja, svaki put protiv San Diego Chargersa. Na kraju sezone 2008. trener Coltsa Tony Dungy odlazi u mirovinu, a mijenja ga Jim Caldwell. Već u prvoj njegovoj sezoni Coltsi dolaze do Super Bowla, ali bivaju poraženi od New Orleans Saintsa Drewa Breesa 31:17.
Sezonu 2011. Manning propušta zbog ozljede i klub završava s najslabijim omjerom u ligi i dobiva prvi izbor na idućem draftu. Coltsi biraju quarterbacka Andrewa Lucka,[9] kojem se predviđa vrhunska karijera, a Peytona Manninga otpuštaju iz momčadi. Predvođeni Luckom, Coltsi 2012. i 2013. ulaze u doigravanje.
| Sezona | Liga | Konferencija | Divizija | Regularni dio sezone | Uspjeh u doigravanju | |||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Poz. | Pob. | Por. | Ner. | |||||
| 2008. | NFL | AFC | Jug | 2. | 12 | 4 | 0 | poraženi u wild-card rundi |
| 2009. | NFL | AFC | Jug | 1. | 14 | 2 | 0 | poraženi u Super Bowlu XLIV |
| 2010. | NFL | AFC | Jug | 1. | 10 | 6 | 0 | poraženi u wild-card rundi |
| 2011. | NFL | AFC | Jug | 4. | 2 | 14 | 0 | |
| 2012. | NFL | AFC | Jug | 2. | 11 | 5 | 0 | poraženi u wild-card rundi |
| 2013. | NFL | AFC | Jug | 1. | 11 | 5 | 0 | poraženi u divizijskoj rundi |
| 2014. | NFL | AFC | Jug | 1. | 11 | 5 | 0 | poraženi u konferencijskom finalu |
| 2015. | NFL | AFC | Jug | 2. | 8 | 8 | 0 | |
| 2016. | NFL | AFC | Jug | 3. | 8 | 8 | 0 | |
| 2017. | NFL | AFC | Jug | 3. | 4 | 12 | 0 | |
| 2018. | NFL | AFC | Jug | 2. | 10 | 6 | 0 | poraženi u divizijskoj rundi |
- ↑ Houston wins NFL's 32nd franchise. pro-football-reference.com. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
- ↑ History Highlights. colts.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2012. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
- ↑ Greatest game ever played. profootballhof.com. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
- ↑ Colts win "Blunder Bowl". espn.go.com. 19. studenoga 2003. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
- ↑ Icons at the End of the Road. sportsillustrated.cnn.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. siječnja 2014. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
- ↑ Colts leave Baltimore. baltimoresun.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. listopada 2013. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
- ↑ N.F.L. DRAFT DAY '98; Colts Agonize to the End, Then Pick Manning. nytimes.com. 19. travnja 1998. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
- ↑ Veliki trijumf hladnokrvnog štrebera. nacional.hr. 6. veljače 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2014. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
- ↑ Završen prvi krug velike američke sportske lutrije. tportal.hr. 27. travnja 2012. Pristupljeno 12. siječnja 2014.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||
