iBet uBet web content aggregator. Adding the entire web to your favor.
iBet uBet web content aggregator. Adding the entire web to your favor.



Link to original content: https://hr.wikipedia.org/wiki/Anton_Saltza
Anton Saltza – Wikipedija Prijeđi na sadržaj

Anton Saltza

Izvor: Wikipedija
Anton Saltza
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 22. listopada 1843.
Mjesto rođenja Luga, Rusko Carstvo
Datum smrti 9. veljače 1916.
Mjesto smrti Petrograd, Rusko Carstvo
Puno ime Anton Jegorovič Saltza
Titule barun
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1862. - 1916.
Čin General pješaštva
Ratovi Rusko-turski rat
Prvi svjetski rat
Važnije bitke Bitka kod Krasnika
Vojska Rusko Carstvo
Rod vojske kopnena
Zapovijedao 4. armija

Anton Jegorovič Saltza (Luga, 22. listopada 1843.Petrograd, 9. veljače 1916.) je bio ruski general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je 4. armijom na Istočnom bojištu.

Vojna karijera

[uredi | uredi kôd]

Anton Saltza je rođen 22. listopada 1843. u Lugi u plemićkoj obitelji baltičkih Nijemaca. Sin je Georga Reinholda Saltze i Aleksandre Saltza rođ. Brosina. Nakon pohađanja Nikolajevske škole gardijskih junkera, u lipnju 1863. s činom potporučnika služi u 4. streljačkoj pukovniji carske obitelji u sastavu koje sudjeluje u gušenju poljskog ustanka tijekom 1863. godine. U čin poručnika promaknut je u kolovozu 1867., čin stožernog satnika dostiže u travnju 1869., dok je u čin satnika unaprijeđen u kolovozu 1874. godine. Od prosinca 1876. služi u Kavkaskoj armiji gdje od listopada 1878. obnaša dužnost pobočnika velikog vojvode Mihaila Nikolajeviča. Sudjeluje u Rusko-turskom ratu nakon kojeg je u veljači 1879. promaknut u čin potpukovnika. Istodobno je imenovan zapovjednikom 1. kavkaske streljačke bojne. U listopadu 1881. unaprijeđen je u čin pukovnika, nakon čega od srpnja 1889. zapovijeda 80. kobardianskom pješačkom pukovnijom i to do ožujka 1895. kada preuzima zapovjedništvo nad Kavkaskom tuzemnom streljačkom brigadom koja je u studenom preimenovana u 1. kavkasku streljačku brigadu. Istodobno s tim imenovanjem promaknut je u čin general bojnika[1].

U siječnju 1902. imenovan je zapovjednikom 24. pješačke divizije i to do travnja 1904. kada postaje zapovjednikom 1. gardijske pješačke divizije. U međuvremenu je, u travnju 1902., unaprijeđen u čin general poručnika. U kolovozu 1905. imenovan je zapovjednikom XXII. armijskog korpusa kojim zapovijeda do studenog 1906. kada preuzima zapovjedništvo nad I. armijskom korpusom kojim zapovijeda do lipnja 1908. godine. Te iste 1908. godine, u travnju, promaknut je u čin generala pješaštva nakon čega je u lipnju imenovan pomoćnikom zapovjednika Kijevskog vojnog okruga. Na navedenoj dužnosti nalazi se do veljače 1912. kada postaje zapovjednikom Kazanskog vojnog okruga na čijem čelu dočekuje i početak Prvog svjetskog rata[2].

Prvi svjetski rat

[uredi | uredi kôd]

Na početku Prvog svjetskog rata na osnovi jedinica Kazanskog vojnog okruga formirana je 4. armija čijim je zapovjednikom imenovan Saltza. Ista se sastojala od tri korpusa i 11 divizija, te je na Istočnom bojištu ušla u sastav Jugozapadnog fronta. Na početku Galicijske bitke 4 armija je dobila zadatak da prodorom u smjeru jugozapadno od Lublina podrži prodor 3. i 8. armije. Predmetno napredovanje dovelo je do sukoba s austrougarskom 1. armijom koja je istodobno nastupala prema sjeveru i Bitke kod Krasnika. U navedenoj bitci Saltza je poražen i prisiljen na povlačenje, nakon čega je navečer 25. kolovoza smijenjen s mjesta zapovjednika 4. armije. Na mjestu zapovjednika zamijenio ga je Aleksej Evert[2].

Nakon smjene Saltza se vratio na mjesto zapovjednika Kazanskog vojnog okruga. U listopadu 1914. imenovan je članom Aleksandrovog odbora za ranjene, dok od studenog 1914. obnaša dužnost zapovjednika Petropavlovske tvrđave. Preminuo je 9. veljače 1916. u 73. godini života u Petrogradu[1].

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

(rus.) Anton Saltza na stranici Grwar.ru
(rus.) Anton Saltza na stranici Hrono.ru
(rus.) Anton Saltza na stranici Ria1914.info
(rus.) Anton Saljca na stranici Gwar.mil.ru

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Зальца Антон Егорович, Grwar.ru, pristupljeno 6. travnja 2022.
  2. a b Антон Егорович Зальца, Hrono.ru, pristupljeno 6. travnja 2022.