Panzer V
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Panther Ausf. D | |
---|---|
Svojstva | |
Posada | 5 |
Dužina | 6.9 m |
Širina | 3.4 m |
Visina | 3.0 m |
Težina | 44.8 tona |
Oklop i naoružanje | |
Oklop | 100 mm |
Osnovno naoružanje | 75mm Kw.K.42 L/70 |
Sekundarno naoružanje | 2×mitraljeza 7.92mm MG34 |
Pokretljivost | |
Pogon | V-12 benzinac Maybach HL230P30 700 KS (520 kW) |
Suspenzija | dvostruke torzijske poluge |
Brzina na cesti | 46 km/h |
Snaga/težina | 16 KS/tona |
Domet | 250 km |
Panzer V je bio njemački tenk koji se koristio u posljednja 24 mjeseca drugog svjetskog rata.
Nastanak
[uredi | uredi izvor]Kako se kombinacija tenkova Panzer III i Panzer IV pokazala dostatnom na bojištima u zapadnoj Europi i sjevernoj Africi Njemačka je još 1940. godine obustavila sav razvoj potencijalnih novih modela smatrajući da će dobiti rat prije nego što oni postanu zastarjeli. Neugodno iznenađenje borbenih susreta tih modela s T-34 i KV-1 u Sovjetskom Savezu je razbilo to uvjerenje i dovelo do toga da je u novembru 1941. Hitler izdao naredbu o proizvodnji novog tenka koji će prvobitno imati ime Panzer V. Natjecanje za izgradnju novog tenka između Škode, Daimler-Benza i MAN-a je dobio ovaj potonji u ljeto 1942. sa svojom unaprijeđenom kopijom sovjetskog T-34. Početak proizvodnje novoga tenka dogodio se tek u decembru 1942. godine. Po naređenju Hitlera ovaj tenk dobija 1944. godine ime Pantera (Panther).
Ratno djelovanje
[uredi | uredi izvor]Vatreno krštenje ovaj tenk doživljava u julu 1943. godine u Kurskoj bitki gdje je poslan bez testiranja po naredbi Hitlera. Taj pokus na borbenom polju bio je tek donekle uspješan jer se većina poslanih tenkova pokvarila prije dolaska do vatrene linije. Oni koji se nisu pokvarili uništili su velik broj protivničkih tenkova dokazujući uspjeh njegovog vojnog dizajna. Kada su početne mehaničke boljke ovog tenka bile djelomično ispravljene on je postao strah i trepet protivnika.
Crvena armija ga je poštovala kao protivnika na bojnom polju, ali i smatrala preskupim tenkom koji se lako kvari, tako da je naredila uništenje svih zarobljenih modela kada se prvi put pokvare za razliku od Panzera IV koji je ostajao u upotrebi. S druge strane, kada bi američke ili britanske vojne (oklopne ili pješadijske) trupe imale susret s Panzerom V nastupala bi opća panika s pozivom zrakoplovstvu za hitno bombardiranje. Zapadni saveznici su redovito koristili sve zarobljene tenkove Panzer V smatrajući ih daleko boljim od bilo kojeg svog tenka.
Po američkoj statistici za uništenje jednog Panzera V bilo je potrebno izgubiti 5 Shermana ili 9 sovjetskih T-34, a stvarni je omjer možda bio i veći pošto se u rujnu 1943. sedam Pantera sukobilo sa 70 tenkova T-34 i uništilo više od 25 protivnika bez gubitaka.
Iako prvobitno zamišljeno da ovaj tenk ulazi u borbu zajedno s svojim starijim i jačim bratom imena Panzer VI Tigar to se veoma rijetko ispunjavalo zbog stalnih nedostataka ovog drugog legendarnog tenka što je na kraju bio nedostatak koji se rijetko primjećivao zbog njegove vlastite kvalitete.
Oprema
[uredi | uredi izvor]Za razliku od svojih prethodnika ovaj tenk nije tokom svog životnog vijeka imao značajnije preinake u cilju povećanja oklopa, topa i druge opreme. Tenk proizveden 1943. bio je identičan onome iz 1945. Prednji oklop iznosio je 100 mm, a osnovno naoružanje činio je top od 75 mm. Težina tenka bila je 45 tona što je dvostruko više od Panzera IV, a najveća brzina iznosila je 46 km/h. Ukupno je bilo proizvedeno manje od 6000 primjeraka ovog tenka.
Prenamjene
[uredi | uredi izvor]Jedina praktična prenamjena ovog tenka bila je u protutenkovski Jagdpanther (Lovačka pantera) koja se proizvodila 1944. i 1945. godine. To je bio Panzer V bez kupole, ali s topom od 88 mm i jačim oklopom što ga je učinilo neuništivim u borbama sa savezničkim tenkovima. Proizvedeno ih je nešto manje od 400 komada.
Kasnija upotreba
[uredi | uredi izvor]Najmasovnije je Panzer V poslije rata rabila Francuska koja ih imala u sastavu svoje vojske do početka pedesetih godina. U manjem broju koristile su ga i Bugarska, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunija i Jugoslavija.