Vladimir Beara

Vladimir Beara
	Vladimir Beara 1953. godine
Lični podaci
Datum rođenja	26. kolovoza 1928.
Mjesto rođenja	Zelovo, Hrvatska; (tada Kraljevina Jugoslavija)
Datum smrti	11. kolovoza 2014.
Mjesto smrti	Split, Hrvatska
Visina	1.84 m
Pozicija	golman
Profesionalni klubovi*
	Nacionalna reprezentacija**
Trenirani klubovi
1964 – 1966	Freiburger FC
1966 – 1967	Fortuna Sittard
1967 – 1968	Rijeka
1969 – 1970	Fortuna Köln
1970 – 1972	Hajduk Split (pomoćnik)
0000 –	Osijek
0000 –	Troglav Livno
1973 – 1975	Kamerun
0000 –	Dinara Knin
0000 –	Bregalnica Štip
1979	First Vienna FC
1980 – 1981	RNK Split
1986 – 1987	BŠK Zmaj
	* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do .

Vladimir Beara (Zelovo kod Muća, 26. kolovoza 1928. - Split, 11. kolovoza 2014.) bio jugoslavenski nogometni golman. Rođen je od oca Jakova i majke Marije, a braća su mu Ljubo i Sveto.

Igrao je na položaju vratara. Zvali su ga Veliki Vladimir, Balerina s čeličnim šakama i Čovjek od gume. Lav Jašin je primajući priznanje za najboljeg europskog vratara izjavio: "Za mene je najbolji vratar Vladimir Beara". Kada je suparnička momčad izvodila slobodne udarce, nije dopuštao postavljanje živog zida. Kako nije bilo televizije njegove akrobacije prerasle su u mit koji se prenosi s generacije na generaciju. Prvi trener mu je bio Leo Lemešić, trener mu je bio još poznati njemački trener Sepp Herberger. Oženjen je bio dvaput s Boricom Jonjić, s kojom je imao sina Predraga, koji je umro; iz drugog braka ima dva sina, Zdeslava i Bernarda. Poslednje godine života je proveo sa Jadrankom. Također, izašla je i knjiga autora Marka Nadalina "Veliki Vladimir".

Igračka karijera

Igrao je za Hajduk s kojim je sudjelovao u osvajanju tri naslova prvaka. Kada je 1955. prešao u Crvenu zvezdu, to je bio skandal stoljeća o kojemu se godinama govorilo. Sa Zvezdom je osvojio još četiri prvenstva i dva kupa. Karijeru je okončao u njemačkim klubovima Alemaniji i Viktoriji. U doba dok je aktivno igrao, bio je ponajbolji europski i svjetski vratar. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 60 utakmica među kojima su Svjetska prvenstva u Brazilu 1950., u Švicarskoj 1954. i Švedskoj 1958. Dobitnik je srebrne medalje na Olimpijadi 1952. godine u Helsinkiju - u finalu obranio je penal Ferencu Puskásu.

Godine 1953. igrao je za FIFA-inu reprezentaciju u susretu Ostatak Europe-Engleska. Konačni rezultat utakmice, koja se igrala na Wembleyu: 4:4, ali Beara, koji je branio jedno poluvrijeme, primio je samo jedan gol; ostala tri je primio austrijski golman Zeman.

Trenerska karijera

Kao trener radio je u Njemačkoj u Freiburgeru FC i SC Fortuna Köln, Nizozemskoj u Fortuna Sittard, kamerunskoj reprezentaciji, u Austriji First Vienna FC, u Hrvatskoj HNK Dinara Knin, RNK Split, NK Osijek, NK Rijeka i kao pomoćnik Slavki Luštici u Hajduku iz Splita i još u NK Troglav Livno.

Uspjesi

Prvenstvo Jugoslavije u nogometu:
- 1950., 1952., 1955., (s Hajdukom)
- 1956., 1957., 1959., 1960., (s Crvenom zvezdom)
Jugokup: 1958. i 1959., (s Crvenom zvezdom)

Sudjelovao je i na tri svjetska nogometna prvenstva: SP 1950. u Brazilu, 1954. u Švicarskoj i 1958. u Švedskoj.

Osvajač je srebrnog odličja na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine.

Pjesma o Vladimiru Beari iz 1954. godine

Na vratima Ero stoji,

nikoga se on ne boji,

Jak je, tresan, čil je i zdrav,

branku čuva baš ka lav.

Svaku loptu vješto hvata,

da mu ne bi takla vrata,

Pa na mistu, ili uvis,

Istu hvata baš ka ris.

A kad nisko ona nasrće,

i na loptu se zatrće,

Baca se ka mačka prava,

bila zemlja ili trava.

Zato ga i FIFA traži,

pa ga čak sa LONDROM draži,

Jer kad hoće da brilira,

za golmana Eru bira.

Vanjske veze

Nastupi za reprezentaciju Jugoslavije