Trački jezik
Trački jezik | |
---|---|
Regije | istočni i centralni Balkan |
Izumro | 5. vijek |
Jezična porodica | Indoevropski jezici
|
Jezični kodovi | |
ISO 639-1 | – |
ISO 639-2 | ine |
ISO 639-3 | txh |
Trački jezik (ISO: 639-3: [1]) je iščezli indoevropski jezik koji su govorili Tračani.
Taj jezik govorila su tračka plemena na prostoru historijske pokrajine Trakije; južni dijelovi Balkana, dijelovi današnje; južne Bugarske, istočne Srbije, istočne Grčke, istočne Makedonije i evropske Turske.
Klasifikacija ovog jezika izaziva i danas brojne polemike i kontraverze, jer ima neobično malo materijalnih tragova koji bi omogućili pouzdanu analizu. Ostalo je vrlo malo natpisa, pisanih na grčkom kao i nešto toponima za koje se sa sigurnošću zna da su tračkog porijekla.
Po jednima to je bio jezik srodan dačkom jeziku, po drugima bio je srodan je ilirskoj jezičnoj grupi, dakle spadao bi u paleobalkanske jezike. No neki misle da uopće nije bio indoevropskog porijekla. Najbolji današnji poznavaoc tog jezika Ivan Duridanov, misli da je trački jezik bio blizak baltičko slavenskoj jezičnoj skupini.[2].
Danas se zna za jedno 1400 tračkih riječi, koje imaju indoevropski karakter. Mnoge od tih riječi korespondiraju riječima iz slavenskih i baltičkih jezika, a neke čak germanskim jezicima.
Tračka riječ | Značenje |
---|---|
as | ja |
ala | bura, vrtlog, protok |
ang | zakrivljen, kut |
aiz | koza |
arda | rijeka, vodotok |
aphus | voda, izvor |
bela | bijelo |
berg | planina, brdo |
bend | povezano, ujedinjeno |
burd | brod |
bria | grad |
bersa | breza |
bebru | dabar |
breda | travnjak |
brate(r) | brat |
bistra | brz |
brynchos | tambura, gitara |
bolinthos | divlje govedo, bizon |
vis | selo |
bedu | voda |
briza | riža |
germ | vruće |
deba | grad |
dea | djevica |
derz | smion, drzak |
dama | kuća |
diza | tvrđava |
zer | zvijer |
zet | siti, zasijati |
zama | isti, jednak |
zolt(a) | zlato, žuto |
kel | izvor |
ker | crn |
kara | planina |
kist | čist |
keraso | trešnja |
res | car |
skalme | nož |
Većina Tračana je vremenom helenizirana ili romanizirana, a posljednji preživjeli govornici koji su živjeli u izoliranim područjima izumrli su tokom 5. stoljeća. [3]
- Tračkoilirski jezik
- Grčki jezik
- Dački jezik
- Ilirski jezik
- Frigijski jezik
- Pajonski jezik
- Staromakedonski jezik
- Dačkorimski jezik
- ↑ Documentation for ISO 639 identifier: txh
- ↑ Duridanov, Ivan: Ezikot na Trakite, Sofija 1976.
- ↑ R.J. Crampton: A Concise History of Bulgaria (Cambridge University Press, 1997. , str. 4) isbn: 0-521-56719-X
- I. Duridanov: Ezikot na trakite, Sofia, 1976.
- V.I. Georgiev: Introduction to the History of the Indo-European Languages, Sofija (1981).
- I.I. Russu, Limba Traco-Dacilor, Bukurešt (1967, 1969).