Mitrofan Ban
Mitrofan Ban | |
---|---|
mitropolit cetinjski | |
Crkva | Srpska pravoslavna crkva |
Redovi | |
Zaređenje | 27. jun 1865 |
Osobni detalji | |
Rođenje | 15. mart 1841. Grbalj, Kneževina Crna Gora |
Smrt | 30. 9. 1920. (dob: 79) Cetinje, Kraljevina SHS |
Mitrofan Ban (na ćirilici Митрофан Бан) (Boka kotorska, 1841. — Cetinje, 1920.) je bio Mitropolit autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve od 1884. do 1918.
Mitrofan Ban je osnovnu školu pohađao u Kotoru, tada Austro-Ugarska. Episkop Stefan Knežević ga je zaredio u čin đakona 27. lipnja 1865. godine, a u čin prezvitera 2. listopada 1866., potom odlazi u Kneževinu Crnu Goru. Od 1869. je Mitrofan Ban upravitelj manastira Morača. Aktivno je sudjelovao u crnogorskoj borbi protiv Turaka i oslobađanju Kolašina.
Za mitropolita crnogorskog je 1884. postavljen odlukom kneza Nikole I., rukopoložen je ("hirotonisan") 18. travnja 1885. u Petrogradu. Nakon hirotonije, ruski car Aleksandar III. primio je u posjet Mitrofana i kazao mu:
- “Meni je takođe drago što ste Vi rukopoloženi za episkopa u Rusiji. To pokazuje duhovnu vezu imeđu Ruske i Crnogorske Crkve”.
Od 1905. je poslanik u Crnogorskoj narodnoj skupštini.
1910. je u pismenoj zahvalnici kralju Nikoli, napisao (orig.):
- “Vaše Kraljevsko Visočanstvo, Premilostivi Gospodaru, četrdeset godina već je prošlo, od kako mi je velika sreća u udio pala da stupim na službu Crnogorske Crkve – na službu Vaše, Gospodaru, junačke države”.
Tijekom austrougarske okupacije Crne Gore (1916.-1918.) surađivao sa okupacijskim vlastima i osudio, zbog oštrih represalija spram civilnoga pučanstva, akcije crnogorskih komita koje je predvodio general Radomir Vešović.
Bio je suglasan sa odlukama sporne Podgoričke skupštine 1918. o aneksiji Crne Gore Srbiji. Sazvao je koncem 1918. Sveti Sinod Crnogorske Crkve i objavio ujedinjenje Crnogorske Crkve sa Srpskom pravoslavnom Crkvom. Odluku o ujedinjenju obrazlaže u pismu koje je poslao Dimitriju Pavloviću, mitropolitu Srbije:
Usled seobe Patrijarha srpskog u predjele Austro-Ugarske Monarhije i ukinuća Pećkog Srpskog Patrijarhata, koji je potčinjen bio Grčkoj Carigradskoj Patrijaršiji, postale su u Srpskim Zemljama izvjesne autokefalne Srpske crkve. Među ovim nezavisnim crkvama spada i Sv. Crkva u Crnoj Gori. Pošto je Velika Narodna Skupština Srpskog naroda u Crnoj Gori 13/26. novembra ove godine donijela odluku, da se nezavisna Crna Gora ujedini sa bratskom Kraljevinom Srbijom i Jugoslavijom, to je i naš Arhijerejski sabor, kao najviša Duhovna valst nezavisne Crkve u Crnoj Gori svojoj sjednici držanoj 16/29. decembra 1918. jednoglasno donio riješenje, da se autokefalna crkva u Crnoj Gori sjedini sa nezavisnom Sv. Pravoslavnom crkvom u Kraljevini Srbiji, a sa ovom zajedno i sa cijelom Srpsko - Pravoslavnom crkvom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.[1]
– Pismo crnogorskog mitropolita Mitrofana Bana mitropolitu Srbije Dimitriju Pavloviću
- Novak Adžić, O Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi do njezina ukidanja 1918. i mtopolitu Mitrofanu Banu
- Manastir Morača, kojim je, jedno vrijeme, upravljao Mitrofan Ban (lijevo na dnu slike)[mrtav link]
Prethodnik: Visarion Ljubiša |
mitropolit crnogorski 1884—1918. |
Nasljednik: Gavrilo Dožić |