Gulag
Gulag (rus. ГУЛаг — GULag) je bila vladina agencija koja je upravljala glavnim sovjetskim sistemom logora za prisilni rad. U ovim logorima su se nalazili osuđenici raznolikog tipa, od sitnih kriminalaca, do političkih zatvorenika, ali veliki broj njih je osuđen po pojednostavljenim procedurama, poput NKVD trojki i drugih instrumenata izvansudskog kažnjavanja, i gulazi su priznati kao glavni instrument političke represije u Sovjetskom Savezu.
GULag je skraćenica za Glavna uprava za logore i kolonije popravnog rada (rus. Главное управление исправительно-трудовых лагере́й и колоний) NKVD-a. Ova uprava je službeno osnovana 25. travnja 1930.[1] a ukinuta 13. siječnja 1960.[2] Vremenom je, po metonimiji, izraz gulag počeo da se koristi za cjelokupan sistem kaznenog rada u SSSR. Aleksandar Solženjicin, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1970. je ovaj izraz učinio poznatim u zapadnom svijetu objavljivanjem svoje knjige Arhipelag gulag i Jedan dan Ivana Denisoviča. Knjiga je pravila vezu između ovih razbacanih logora i „lanca otoka“ i opisivala gulage kao sistem gdje su ljudi prisiljeni raditi do smrti. Neki stručnjaci se slažu sa ovim stanovištem,[3] dok drugi smatraju da gulazi nisu bili ni veliki, niti smrtonosni kao što se često prikazuje, i da nisu u sebi imali logore smrti, iako je tokom nekih perioda njihove povijesti, u ovim radnim logorima smrtnost bila visoka.
U ožujku 1940. je postojalo 53 zasebna logora i 423 radne kolonije u SSSR. Mnogi od glavnih industrijskih gradova u ruskom Arktiku, kao što su Noriljsk, Vorkuta i Magadan, su nekada bili logori koje su izgradili zatvorenici a kojima su upravljali bivši zatvorenici.
Povijest
BBC piše da je 14 milijuna ljudi prošlo kroz gulag „radne logore“ od 1929. do 1953.,[4] dodatnih 6 do 7 milijuna je deportirano i poslato u egzil u udaljene krajeve SSSR, a još 4-5 milijuna je prošlo kroz "radne kolonije", što je značilo služenje kraćih (manje od 3 godine) vremenskih kazni. Ukupno stanovništvo u logorima je variralo od 510.307 (1934.) do 1.727.970 (1952.)[5] Prema studiji sovjetske arhivske građe iz 1993., ukupno 1.053.829 ljudi je umrlo u gulazima od 1934. do 1953.[6] Ove procjene isključuju one koji su umrli ubrzo nakon puštanja, a čije smrti su bile posljedica surovog postupanja u logorima; takvi slučajevi su bili česti. Studije koje uzimaju u obzir i ove slučajeve za isti vremenski period navode broj od 1.258.537, uz procenjenih 1,6 milijuna od 1929. do 1953.[7]
Većina zatvorenika u gulazima nisu bili politički zatvorenici, iako je njihov udio bio značajan. Ljudi su mogli završiti u gulagu zbog djela kao što su sitna krađa ili pričanje viceva o vladinim službenicima. Bilo je i stotine američkih zatvorenika, koji su otišli živjeti u SSSR u potrazi za poslom tijekom Velike depresije ili su bili simpatizeri režima, samo da bi bili uhićeni zbog "sumnjivog" porijekla.[8] Oko polovice političkih zatvorenika su poslati u logore bez suđenja, većinom tijekom Velike čistke; službeni podaci navode više od 2,6 milijuna zatvorskih kazni u slučajevima koje je istraživala tajna policija u periodu od 1921. do 1953. Gulag logori su drastično smanjeni nakon Staljinove smrti 1953. godine. Koljma je bio jedan od najzloglasnijih glulaga, smješten na krajnjem istoku Sibira.
Poznati zatvorenici
- Aleksandar Solženjicin
- Menachem Begin
- Karlo Štajner
- Nikolaj Hetman
- Nikolaj Timofejev-Resovski
- Sergej Koroljov
- Gustaw Herling-Grudziński
- Jusif Vazir Čamanzaminli
- Valter Čisek
-
Zarobljenici rade na izradi kanala -
Zarobljenici prevoze teret -
Relikt bodljikave žice i osmatraćnice u moskovskom muzeju -
Bivši gulag, zatvoren 1958.
Povezano
- Katorga
- 7000 dana u Sibiru, roman o životu u gulazima
- Jedan dan Ivana Denisoviča, roman o životu u gulazima
Izvori
Reference
- ↑ Christiana 1997., str. 457
- ↑ Roth 2006., str. 122
- ↑ Rosefielde 2010., str. 247
"Služili su kao polja za ubijanje tijekom većeg dijela Staljinovog razdoblja, i kao ogroman izvor jeftine radne snage za državne projekte." - ↑ Steve Rosenberg (20. 11. 2012). „Solzhenitsyn's One Day: The book that shook the USSR”. BBC News. Pristupljeno 27. 11. 2012.
- ↑ Dahlmann & Hirchfeld 1999., str. 244
- ↑ Havlat 2011., str. 3
- ↑ Rosefielde 2010., str. 67
- ↑ Noel Malcolm (20. srpnja 2008). „The Forsaken: Americans in Stalin's gulags”. Daily Mail. Pristupljeno 28. studeni 2012.
Literatura
- Christiana, David (1997). Imperial and Soviet Russia: Power, Privilege and the Challenge of Modernity. Melbourne: Palgrave Macmillian. ISBN 9780312173524.
- Dahlmann, Dittmar; Hirschfeld, Gerhard (1999). Lager, Zwangsarbeit, Vertreibung und Deportation. Klartext. ISBN 9783884747476.
- Havlat, Alexander (2011). Victims of the Bolsheviks: 1917-1953. Norderstedt: Grin Verlag. ISBN 9783640796564.
- Rosefielde, Steven (2010). Red Holocaust. Abingdon, Oxon: Taylor & Francis. ISBN 9780415777568.
- Roth, Mitchel P. (2006). Prisons And Prison Systems: A Global Encyclopedia. Westport, Connecticut: Greenwood Publishing. ISBN 9780313328565.
Vanjske veze
- Gulag na Encyclopedia Britannica
- Kako danas izgledaju ostaci Staljinovih gulaga duboko u Sibiru?[mrtav link]
- Karte gulaga
- Broj mrtvih u gulagu Koljma
