Elba (otok)
Elba
| |
|---|---|
 | |
| Podaci | |
| Lokacija | Toskana Provincija Livorno |
| Arhipelag | Toskanski arhipelag |
| Koordinate | |
| Država |  Italija
|
| Glavno naselje | Portoferraio |
| Površina | 223 km² km² |
| Broj stanovnika | 33 660 |
 | |
Elba (latinski: Ilva) je otok u Tirenskom moru na zapadnoj obali Italije, koji administrativno podpada pod talijansku regiju Toskanu[1] i provinciju Livorno. Elba je poznata kao mjesto Napoleonovog egzila od 1814. do 1815. godine.[1]
Elba ima površinu od 223 km² i najveći je otok Toskanskog arhipelaga. Obale otoka su strme, a unutrašnjost planinska. Najviši vrh Capanne ima 1019 m.[1] Na otoku živi 33.660 stanovnika, a najveće naselje je Portoferraio u kom živi 12.000 ljudi.
Još su Etruščani iskapali željeznu rudu na Elbi, a Grci su ga vjerojatno zbog peći za taljenje nazvali Aethalia (Zadimljeno mjesto). Rimljani su ga nazvali Ilva i također su iskapali željeznu rudu, ali su izgradili i pomorsku bazu na otoku.[1] Za ranog srednjeg vijeka Elbom je vladala Republika Pisa, a od 1290. Republika Genova. Od 1399. otokom vladaju kneževi Piombino, koji ga 1548. prepustili Cosimu Mediciju iz Firence. Dio otoka bio je u španjolskim rukama od 1596. do 1709. godine, a nakon njih su otokom vladali napuljski kraljevi.
Od 1802. otok je ustupljen Francuskoj, pa kad je Napoleon 1814. sam abdicirao, bio je prognan na Elbu.[1] Na otok je stigao 4. maja i Elba je tad imala status nezavisne kneževine s Napoleonom kao vladarom. On je na Elbi izdržao do 26. februar 1815. kada se vratio u Francusku na poznatih sto dana. Nakon tog je Elba je vraćena Toskani, sa kojom je zajednički ušla u sastav Kraljevine Italije 1860. godine.[1]
Napoleonova rezidencija bila je Palača Mulini s pogledom na more u blizini Portoferraia, prijestolnice Elbe koja leži na sjeveru otoka. Njegov ljetnikovac Villa San Martino, smješten 6 km jugozapadno, danas je pretvoren u muzej koji pored njegovih stvari ima i kolekciju gravira. Dalje prema zapadu je selo Poggio sa izvorom mineralne vode koja se zove Napoleon.
Kako Elba ima blagu klimu koja omogućuje rast raznolikog bilja mediteranskog tipa, dosta stanovnika se bavi poljoprivredom i otok je prošaran bogatim maslinicima i vinogradima.[1] Još se dosta stanovnika bavi tradicionalnim ribolovom na inćune, srdele i tune, kao i iskapanjem željezne rude na istočnoj obali. Ipak, turizam je danas najvažnija privredna grana.[1] Popularna ljetovališta su Procchio, Marciana Marina, Marciana, uz ona u zaljevu Biodoli na sjeveru i Marinu di Campo na jugu. Gradić Porto Azzurro, nabliži kopnu, poznat je po zatvoru smještenom u velikoj španjolskoj utvrdi iz 1602. godine.[1] Elba je trajektima povezana sa Piombinom na kopnu, a po otoku voze autobusi.[1]
- Elba (en)
