Etiopski vuk
| Etiopski vuk[1] | |
|---|---|
| |
| Etiopski vuk | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Porodica: | Canidae |
| Potporodica: | Caninae |
| Rod: | Psi |
| Vrsta: | C. simensis |
| Dvojni naziv | |
| Canis simensis Ruppell, 1840 | |
| |
| Rasprostranjenost Etiopskog vuka | |
Etiopski vuk (Canis simensis), također poznat kao Abesinski vuk , Abesinska lisica, Crveni šakal, Simijenska lisica, Simijenski šakal je kanid iz Afrike. Njegova brojna imena odražavaju prethodnu neizvjesnost oko njegove sistematike, danas se drži da spada u vukove a ne u lisice kojima naizgled liči. Etiopski vuk živi na visinama iznad 3000 metara u Afro-alpskoj regiji u Etiopiji, on je predator na vrhu ekosistema. Danas je najugroženiji kanid, sa samo sedam preostalih čopora (oko 550 odraslih primjeraka). Najviše ih ima u Planinama Bale na jugu Etiopije, postoji nešto manje primjeraka i u Planinama Semien na sjeveru Etiopije, te nešto malo na nekoliko drugih područja. Claudio Sillero-Zubiri sa Sveučilištu u Oxfordu je zoolog koji se najviše angažirao da spasi ovu vrst vuka.
Početni rezultati molekularne analize upućivali su na zaključak da je Etiopski vuk srodnik Sivog vuka. Novije analize govore da to nije tako, iako je etiopski vuk usko povezan s drugim vucima, on se vjerojatno od njih razdvojio kao vrsta prije tri do četiri milijuna godina.[2]
Etiopski vuk je kanid srednje veličine nalik na kojota u veličini i građi, ima duge noge i usku njušku. Teži od 11 do 19 kilograma, mužjaci su 20% veći od ženki. Ima male i široko razmaknute zube, prilagođene hvatanju glodavaca, njegovoj glavnoj hrani. Njegova zubna formula glasi: 3/3-1/1-4/4-2/3 = 42. Stražnje kutnjake ponekad nema. Očnjaci su mu oštri i prosječno 19 milimetara dugi. Ima velike i široke uši. Na prednjim šapama ima po pet prstiju, a na stražnjim četiri.[3]
Krzno im je crvenkastožute boje sa tamnije crvenim dijelovima po njušci , ušima i gornjem dijelu tijela i bijelkastim mrljama po obrazima i obrvama. Kontrast imeđu crvenih i bijelih dlaka raste s dobi i društvenim statusom u čoporu. Ženke obično imaju svijetlije krzno.
Iako je Etiopski vuk je prvenstveno usamljeni lovac glodavaca, on živi u čoporima koji dijele i brane svoj teritorij. To ga razlikuje od većine drgih većih društvenih zvijeri koje žive u čoporima radi kolektivnog lova. U divljini bez ljudi, čopor ima prosječno 6 odraslih životinja, 1 do 6 mladunaca i 1 do 7 štenadi. Tipični čopor je okot svih mužjaka rođenih tokom nekoliko godina i 1 do 2 ženke.
Do sukoba čopora dolazi zbog podjele terena, tad se jako glasaju laju i, reže i zavijaju. Sukobi uvijek završavaju tako da se manje grupa povlači od brojnije.[4] Kontakti između čopora postaju učestaliji za sezone parenja.
Mužjaci iz istog okota ostaju zajedno, dok ženke napuštaju svoj rodni čopor u dobi od dvije godine i odlaze u drugi čopor čim se pojavi prazno mjesto u njemu.[3]
Dominantna ženka unutar čopora , brani se od pokušaja parenja od svih mužjaka iz čopora, osim dominantnog mužjaka, ali će se rado pariti sa dolutalim mužjakom iz drugog čopora. Tako da se 70% svog parenja obavi izvan čopora. Nakon okota svi članovi čopora pomožu u podizanju štenadi, a podređene ženke ponekad pomažu dominantnoj ženki u dojenju štenadi. Ženke se kote jednom jednom godišnje, a leglo se obično sastoji od 2 do 6 štenaca koji se kote nakon dva mjeseca skotnosti.
Postoje dvije priznate podvrste ovog kanida:
- Canis simensis simensis; Stanište mu je sjevero-zapadno od Velike rasjeline (Rift valley). Njegov nos je nešto kraći od onih iz južne rase.
- Canis simensis citernii; Stanište mu je jugo-istočno od Velike rasjeline (Rift valley). Njegovo krzno je crvenkastije od onih iz sjeverne rase.
Iako je službeno zaštićena vrsta, ipak se ubijanje vukova povećalo zbog povećanja broja vatrenog oružja u Etiopiji. Etiopske vukove uglavnom ne love zbog krzna, iako su u prošlosti ljudi iz plemena Volo od nihova krzna pravili podmetače za stolice.
- ↑ Wozencraft, W. C. (16 November 2005). in Wilson, D. E., and Reeder, D. M. (eds): Mammal Species of the World, 3rd edition, Johns Hopkins University Press. ISBN 0-8018-8221-4.
- ↑ D. Gotelli&C. Sillero-Zubiri, G.D. Applebaum, M.S. Roy, D.J. Girman, J. Garcia-Moreno, E.A. Ostrander, R.K. Wayne: Molecular genetics of the most endangered canid: the Ethiopian wolf Canis simensis, Molecular Ecology, vol 3/4, str. 301–312
- ↑ 3,0 3,1 „Ethiopian wolf (Canis simensis)”. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-10. Pristupljeno 2010-10-08.
- ↑ „Ethiopian wolf (Canis simensis)”. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-10. Pristupljeno 2010-10-08.