Aulo Gelije
Aulo Gelije (latinski: Aulus Gelius, cca. 125 - iza 180) bio je rimski pisac i gramatičar, najpoznatiji po djelu Atičke noći (Noctes Atticae), u kome je u nizu kratkih crtica zabilježio brojna zapažanja na temu gramatike, filozofije, historije i antikvarstva. Djelo je značajno zato što donosi niz citata, odnosno fragmenata i kratkih prikaza ranijih antičkih autora čija su djela inače bila izgubljena, te se stoga smatra jednim od najdragocjenijih izvora podataka o antičkom svijetu.
Srednjovjekovni rukopisi Atičkih noći često kao autorovo ime navode "Agellius", a taj oblik koristi i Priscijan. Umjesto tog oblika, Laktancije, Servije i sveti Augustin navode A. Gellius. Znanstvenici su od renesanse nadalje žustro raspravljali o tome koje je od dva prenesena imena točno (smatrajući da je jedno od njih iskvaren oblik) prije nego što su se u moderno doba konačno odlučili za oblik Gellius.[1]
Jedini izvor podataka o životu Aula Gelija jesu detalji zabilježeni u njegovim vlastitim spisima.[2] Ti podaci ukazuju na to da je Gelije rođen između 125. i 128. godine nove ere.[3] Potjecao je iz dobre obitelji koja je bila dobro povezana u društvu i možda bila afričkog porijekla,[4] ali vjerojatno je rođen u Rimu, a sigurno je u tom gradu odrastao . Prisustvovao je Pitijskim igrama 147. godine[3] i boravio je duže vrijeme u Ateni.[2] Gelije je retoriku učio kod Tita Kastricija i Sulpicija Apolinara, filozofiju je učio kod Kalvizija Taura i Peregrina Proteja, a uživao je i prijateljstvo i pauke Favorina, Heroda Atika i Frontona.[2]
Vratio se u Rim, gdje je vršio pravosudnu dužnost.[5] Pretor ga je imenovao da djeluje kao sudija u građanskim parnicama, pa je velik dio vremena, koje bi radijo posvetio književnom stvaralaštvu, provodio obavljajuće svoje sudske dužnosti.[2]
Njegovo jedino poznato djelo, Atičke noći (latinski: Noctes Atticae), nosi naslov po tome što je započeto tijekom dugih noći zime koju je proveo na Atici. Poslije je djelo nastavio pisati u Rimu. Sastavljeno je na temelju svojih zabelješki (adversaria) o raznovrsnim neobičnostima koje je čuo u razgovorima ili ih je pročitao u knjigama. Te se zabilješke odnose na gramatiku, geometriju, filozofiju, povijest i mnoge druge teme.[5] Jedna je priča, na primjer, basna o Androklu, koja je često uključena u kompilacije Ezopovih basni, ali izvorno ne potječe od njega. Interni dokazi naveli su Leofranca Holford-Strevensa da zaključi kako je djelo objavljeno 177. godine.[3]
Ovo djelo, koje je namjerno lišeno nekog slijeda ili rasporeda, podijeljeno je u dvadeset knjiga. Sve su sačuvane, osim osme, od koje je do nas došla samo njezin sadržaj. Atičke noći dragocjene su zbog uvida koji pružaju u prirodu društva i stvari koje su zanimale učene ljude tog vremena, kao i zbog brojnih ulomaka iz djela izgubljenih antičkih autora.[5]
Atičke noći bile su dosta čitane u antici. Pisci koji su se koristili ovom kompilacijom uključuju Apuleja, Laktancija, Nonija Marcela, Amijana Marcelina, anonimnog autora Augustovske historije, Servija i Augustina; no najzapaženije je to koliko je Gelijevo djelo koristio Makrobije, "koji, ne spominjući njegovo ime, doslovno citira Gelija svude u Saturnalijama i stoga ima najveću vrijednost utvrđivanje točnosti [Gelijevog] teksta".[6]
Prvo izdanje (editio princeps) objavio je u Rimu 1469. Giovanni Andrea Bussi, imenovani biskup Alerije.[7] Najranije kritičko izdanje objavio je Ludovicus Carrio 1585. godine, objavio Henricus Stephanus; međutim, projicirani komentar postao je žrtvom osobnih svađa. Bolje je poznato kritičko izdanje Johanna Friedricha Gronoviusa; iako je cijeli život posvetio radu na Geliju, umro je 1671. prije no što je njegovo djelo moglo biti dovršeno. Njegov sin Jakob Gronovius objavio je većinu očevih komentara o Geliju 1687. i iznio revidirani tekst sa svim očevim komentarima i drugim materijalima u Leydenu 1706. godine; ovo kasnije izdanje postalo je poznato kao "Gronoviana". Prema Leofrancu Holford-Strevensu, "Gronoviana" je ostala standardni Gelijev tekst više od stotinu godina, sve do izdanja Martina Hertza (Berlin, 1883–1885; postoji i manje izdanje istog autora, Berlin, 1886), koje je revidirao C. Hosius, 1903, s bibliografijom. Svezak odabranih djelova, s bilješkama i rječnikom, objavio je Nall (London, 1888.). Postoji engleski prijevod W. Beloea (London, 1795) i francuski prijevod (1896).[5][8] Noviji prijevod na engleski jezik napisao je John Carew Rolfe (1927) za Loeb Classical Library. U novije vrijeme čini se da je izdanje Petera K. Marshalla (Oxford University Press, 1968, 1990 (ponovno izdano s ispravkama) rašireno u tiskanom kao i u digitalnom formatu s otvorenim pristupom.[9]
- ↑ René Marache (1967). „Introduction”. Aulu-Gelle, Les nuits attiques. Livres I–IV. Paris: Les Belles Lettres. str. VII.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Ramsay, William (1867), „A. Gellius”, Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 2, Boston, p. 235, arhivirano iz originala na datum 2010-01-18, pristupljeno 2021-03-02
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Leofranc Holford-Strevens, "Towards a Chronology of Aulus Gellius", Latomus, 36 (1977), str. 93-109.
- ↑ Leofranc Holford-Strevens (2003), Aulus Gellius: an Antonine scholar and his achievement, str. 13–15.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Članak uključuje tekst iz jedanaestog izdanja Encyclopædiæ Britannicæ iz 1911., koja je sada u javnom vlasništvu.
- ↑ P. K. Marshall, "Aulus Gellius" in Texts and Transmission: A Survey of the Latin Classics (Oxford: Clarendon Press, 1983), str. 176.
- ↑ Ako nije drugačije naznačeno, ovaj se odjeljak temelji na: Leofranc Holford-Strevens, Aulus Gellius (Chapel Hill: University of North Carolina, 1988), str. 241-244.
- ↑ Šablon:Cite NIE
- ↑ Marshall, Peter K. (1990). A. Gellii Noctes Atticae. Oxford: Oxford University Press. ISBN 0-19-814651-5.
- George Herbert Nall, ur. (1921). Stories from Aulus Gellius. Elementary classics. London: Macmillan.
- John Carew Rolfe (1927), The Attic Nights of Aulus Gellius. Loeb Classical Library. 3 Volumes. ISBN 0674992156, ISBN 0674992202, ISBN 0674992342
- Anderson, Graham. (1994). "Aulus Gellius: a Miscellanist and His World," in Aufstieg und Niedergang der römischen Welt, vol. II.34.2. Berlin and New York: Walter de Gruyter.
- Beall, S. (1997). "Translation in Aulus Gellius." The Classical Quarterly, 47(1), 215–226.
- Ceaicovschi, K. (2009). "Cato the Elder in Aulus Gellius." Illinois Classical Studies, (33-34), 25–39.
- Lakmann, Marie-Luise. (1995). Der Platoniker Tauros in der Darstellung des Aulus Gellius. Leiden, The Netherlands, and New York: Brill.
- Garcea, Alessandro. (2003). "Paradoxes in Aulus Gellius." Argumentation 17:87–98.
- Gunderson, Eric. (2009). Nox Philologiae: Aulus Gellius and the Fantasy of the Roman Library. Madison: Univ. of Wisconsin Press.
- Holford-Strevens, Leofranc. (2003). Aulus Gellius: An Antonine Scholar and his Achievement. Oxford: Oxford Univ. Press.
- Holford-Strevens, Leofranc. (1982). "Fact and fiction in Aulus Gellius." Liverpool Classical Monthly 7:65–68.
- Holford-Strevens, Leofranc, and Amiel Vardi, eds. (2004). The Worlds of Aulus Gellius. Oxford: Oxford Univ. Press.
- Howley, Joseph A. (2013). "Why Read the Jurists ?: Aulus Gellius on Reading Across Disciplines." In New Frontiers: Law and Society in the Roman World. Edited by Paul J. du Plessis. Edinburgh: Edinburgh University Press.
- Howley, Joseph A. (2018). Aulus Gellius and Roman Reading Culture. Text, Presence, and Imperial Knowledge in the Noctes Atticae. Cambridge: Cambridge University Press.
- Johnson, William A. (2012). "Aulus Gellius: The Life of the Litteratus" In Readers and Reading Culture in the High Roman Empire: A Study of Elite Communities. Classical Culture and Society. Oxford; New York: Oxford University Press.
- Ker, James (2004). "Nocturnal Writers in Imperial Rome: The Culture of Lucubratio." Classical Philology, 99(3), 209–242.
- Keulen, Wytse. (2009). "Gellius the Satirist: Roman Cultural Authority in Attic Nights." Mnemosyne Supplements 297. Leiden, The Netherlands, and Boston: Brill.
- McGinn, Thomas A.J. (2010). "Communication and the Capability Problem in Roman Law: Aulus Gellius as Iudex and the Jurists on Child-Custody." RIDA 57, 265–298.
- Russell, Brigette. (2003). "Wine, Women, and the Polis: Gender and the Formation of the City-State in Archaic Rome." Greece & Rome, 50(1), 77-84
- Attic Nights (Latin text: complete; English translation: Preface thru Book 13)
- Attic Nights (Latin text: Books 1‑11, 13, 20)
