Nobelova nagrada za mir
Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti. |
Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadrži zastarjele podatke Molimo vas da pomognete Wikipediji u ažuriranju članka, ukoliko je to moguće. Za više detalja, pogledajte stranicu za razgovor. |
Nobelova nagrada za mir dodjeljuje se od 1901. godine.
1900-e - 1910-e - 1920-e - 1930-e - 1940-e - 1950-e - 1960-e - 1970-e - 1980-e - 1990-e - 2000-e
1900-e
uredi1910-e
uredi| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1910 | Bureau International Permanent de la Paix (Permanentni međunarodni biro mira), Bern. | |
| 1911 | Tobias Michael Carel Asser (Nizozemska) | začetnik Međunarodnr konferencije o privatnom pravu u Den Haagu. |
| Alfred Hermann Fried (Austrija) | osnivač Die Waffen Nieder. | |
| 1912 | Elihu Root (SAD) | za poticanje raznih dogovora o arbitraži. |
| 1913 | Henri la Fontaine (Belgija) | predsjednik Permanentnog međunarodnog biroa mira. |
| 1914 | nije dodijeljena | |
| 1915 | ||
| 1916 | ||
| 1917 | Međunarodni Crveni križ, Ženeva. | |
| 1918 | Not awarded | |
| 1919 | Woodrow Wilson (SAD) za osnivanje Lige naroda. |
1920-e
uredi| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1920 | Léon Victor Auguste Bourgeois | predsjednik Vijeća Lige naroda. |
| 1921 | Hjalmar Branting (Švedska) | premijer, švedski delegat u Vijeću Lige naroda. |
| Christian Lous Lange (Norveška) | generalni sekretar Interparlamentarne unije | |
| 1922 | Fridtjof Nansen (Norveška) | norveški delegat u Ligi naroda, začetnik Nansenovog pasoša za izbjeglice. |
| 1923 | nije dodijeljena | |
| 1924 | ||
| 1925 | Sir Austen Chamberlain (UK) za Ugovor u Locarnu. | |
| Charles Gates Dawes (SAD) | predsjednik Savezničke komisije za reparacije i začetnik Dawesovog plana. | |
| 1926 | Aristide Briand (Francuska) za Ugovor u Locarnu. | |
| Gustav Stresemann (Njemačka) | za Ugovor u Locarnu. | |
| 1927 | Ferdinand Buisson (Francuska) | osnivač i predsjednik Lige za ljudska prava. |
| Ludwig Quidde (Njemačka) | delegat na brojnim mirovnim konferencijama. | |
| 1928 | nije dodijeljena | |
| 1929 | Frank B. Kellogg (SAD) | za Briand-Kellogov pakt. |
1930-e
uredi| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1930 | Nadbiskup Lars Olof Nathan (Jonathan) Söderblom (Švedska) | vođa ekumenskog pokreta. |
| 1931 | Jane Addams (SAD) | međunarodna predsjednica Ženske međunarodne lige za mir i slobodu |
| Nicholas Murray Butler (SAD) | za promicanje Briand-Kelloggov pakta. | |
| 1932 | nije dodijeljena | |
| 1933 | Sir Norman Angell (Ralph Lane) (UK) | pisac, član Izvršnog odbora Lige naroda i Nacionalnog vijeća za mir. |
| 1934 | Arthur Henderson (UK) | predsjednik Konferencije o razoružanjuLige naroda |
| 1935 | Carl von Ossietzky (Njemačka) | pacifistički novinar. |
| 1936 | Carlos Saavedra Lamas (Argentina) | predsjednik Liga naroda i posrednik u sukobu između Paragvaja i Bolivije. |
| 1937 | The Viscount Cecil of Chelwood | osnivač i predsjednik Internationalne mirovne kampanje. |
| 1938 | Nansenov međunarodni ured za izbjeglice, Ženeva. | |
| 1939 | nije dodijeljena |
1940-e
uredi| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1940 | nije dodijeljena | |
| 1941 | ||
| 1942 | ||
| 1943 | ||
| 1944 | Međunarodni komitet Crvenog križa (dodijeljen retroaktivno 1945). | |
| 1945 | Cordell Hull (SAD) | za ko-iniciranje Ujedinjenih naroda. |
| 1946 | Emily Greene Balch (SAD) | počasna međunarodna predsjednica Ženske međunarodne lige za mir i slobodu |
| John R. Mott (SAD) | predsjednik Međunarodnog misionarskog vijeća i predsjednik Svjetske alijanse udruženja mladih kršćana | |
| 1947 | Vijeće pomoći prijatelja (UK) i The Vijeće pomoći američkih prijatelja (SAD) | za Vjersko društvo prijatelja, poznatije kao Kvekeri. |
| 1948 | nije dodijeljena | |
| 1949 | The Lord Boyd-Orr (UK) | direktor Opće organizacije za hranu i poljoprivredu, predsjednik Nacionalnog vijeća za mir, predsjednik Svjetske unije mirovnih organizacija. |
1950-e
uredi| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1950 | Ralph Bunche | za posredovanje u Palestini (1948). |
| 1951 | Léon Jouhaux (Francuska) | predsjednik Međunarodnog odbora Vijeća Evrope, potpredsjednik Međunarodne konfederacije sindikata, potpredsjednik Svjetske federacije sindikata, član Vijeća ILO, delegat UN. |
| 1952 | Albert Schweitzer (Francuska) | za osnivanje Bolnica Lambarene u Gabonu. |
| 1953 | američki državni sekretar George Catlett Marshall | for the Marshallov plan. |
| 1954 | Ured Visokog povjerenika UN za izbjeglice. | |
| 1955 | nije dodijeljena | |
| 1956 | ||
| 1957 | Lester Bowles Pearson (Kanada) | predsjednik sedme sjednice Opće skupštine Ujedinjenih naroda za uvođenje mirovnih snaga u svrhu rješavanja Sueske krize. |
| 1958 | Georges Pire (Belgija) | vođa L'Europe du Coeur au Service du Monde, organizacije za pomoć izbjeglicama. |
| 1959 | Philip Noel-Baker (UK) | za njegovo životno djelo na polju međunarodnog mira i suradnje. |
1960-e
uredi| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1960 | Albert Lutuli (Južnoafrička republika) | predsjednik ANC (Afrički nacionalni kongres). |
| 1961 | Dag Hammarskjöld (Švedska) | generalni sekretar Ujedinjenih naroda (dodijeljena posthumno). |
| 1962 | Linus Carl Pauling (SAD) | za kampanju protiv testiranja nuklearnog oružja. |
| 1963 | Međunarodni komitet Crvenog križa, Ženeva. | |
| Liga društava Crvenog križa, Ženeva. | ||
| 1964 | Martin Luther King Jr. (SAD) | borac za građanska prava. |
| 1965 | Fond UN za djecu (UNICEF) | |
| 1966 | nije dodijeljena | |
| 1967 | ||
| 1968 | René Cassin (Francuska) | predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. |
| 1969 | Međunarodna organizacija rada (I.L.O.), Ženeva. |
1970-e
uredi| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1970 | Norman Borlaug (SAD) | za istraživanje u Međunarodnom centru za poboljšanje kukuruza i pšenice. |
| 1971 | Kancelar Willy Brandt (Njemačka) | za Zapadno-Njemačku 'Istočnu politiku, kreirajući novi stav prema istočnoj Europi i Istočnoj Njemačkoj. |
| 1972 | nije dodijeljena | |
| 1973 | državni sekretar Henry A. Kissinger (SAD) i ministar vanjskih poslova Le Duc Tho (Vijetnam, odbio je primiti) | za mirovni sporazum kojim je formalno okončan Vijetnamski rat. |
| 1974 | Seán MacBride (Irska) | predsjednik Međunarodnog mirovnog biroa i Komisije za Namibiju Ujedinjenih naroda. |
| Eisaku Sato (佐藤榮作) (Japan) | premijer. | |
| 1975 | Andrej Dmitrijevič Saharov (SSSR) | za kampanju za ljudska prava. |
| 1976 | Betty Williams i Mairead Corrigan | osnivači sjevernoirskog mirovnog pokreta. |
| 1977 | Amnesty International, London | za kampanju protiv torture. |
| 1978 | Predsjednik Mohamed Anwar Al-Sadat (Egipat) i premijer Menachem Begin (Izrael) | za mirovne pregovore između Egipta i Izraela. |
| 1979 | Majka Tereza | za kampanju kojom se upozorava na problem siromaštva (Indija) |
1980-e
uredi| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1980 | Adolfo Pérez Esquivel (Argentina) | ljudska prava |
| 1981 | Ured Visokog međunarodnog predstavnika za izbjeglice. | |
| 1982 | Alva Myrdal (Švedska) i Alfonso García Robles (Meksiko) | delegati Opće skupštine UN za razoružanje. |
| 1983 | Lech Wałęsa (Poljska) | osnivač Solidarność i borac za ljudska prava. Bio prvi Predsjednik Poljske poslije pada komunizma |
| 1984 | Biskup Desmond Mpilo Tutu (Južnoafrička republika) | za rad protiv apartheida. |
| 1985 | Međunarodni liječnici za sprečavanje nuklearnog rata, Boston. | |
| 1986 | Elie Wiesel (SAD) | autor, preživjeli svjedok nacističkog progona |
| 1987 | Óscar Arias Sánchez (Kostarika) | za iniciranje mirovnih pregovora u Centralnoj Americi. |
| 1988 | Mirovne snage Ujedinjenih naroda , New York. | |
| 1989 | Tenzin Gyatso, četrnaesti Dalaj Lama. |
1990-e
uredi| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 1990 | Predsjednik Mihail Gorbačov (SSSR) | "za njegovu vodeću ulogu u mirovnog procesu koji danas karakterizira važne dijelove međunarodne zajednice" |
| 1991 | Aung San Suu Kyi (Burma) | "za njenu nenasilnu borbu za demokraciju i ljudska prava" |
| 1992 | Autor Rigoberta Menchú (Gvatemala) | "kao priznanje za njen rad na socijalnoj pravdi i etno-kulturnom pomirenju temeljenom na poštivanju prava domorodačkog stanovništva" |
| 1993 | Predsjednik Nelson Mandela (Južnoafrička republika) i bivši predsjednik Frederik Willem de Klerk (Južnoafrička republika) | "za njihov rad na mirnom okončanju režima apartheida, i za polaganje tememlja nove demokratske Južnoafričke republike" |
| 1994 | predsjednik PLO Yasser Arafat (Palestina), ministar vanjskih poslova Shimon Peres (Izrael) i premijer Yitzhak Rabin (Izrael) | "za njihove napore na uspostavljanju mira na Bliskom istoku" |
| 1995 | Józef Rotblat (Poljska/UK) i the Pugwashka konferencija o nauci i svjetskim pitanjima | "za njihove napore na smanjivanju uloge nuklearnog oružja u međunarodnoj politici, i, na dulji rok, eliminaciji takvog oružja" |
| 1996 | Carlos Felipe Ximenes Belo (Istočni Timor) i José Ramos Horta (Istočni Timor) | "za njihov rad u smjeru pravednog i mirnog rješenja sukoba u Istočnom Timoru" |
| 1997 | Međunarodna kampanja za zabranu protupješadijskih mina (ICBL) i Jody Williams | "za njihov rad na zabrani i uklanjanju protupješadijskih mina" |
| 1998 | John Hume (UK) i David Trimble (UK) | "za njihove napore na pronalaženju mirnog rješenja sukoba u Sjevernoj Irskoj" |
| 1999 | Médecins Sans Frontie`res, Bruxelles. | "kao priznanje za pionirski humanitarni rad organizacije na nekoliko kontinenata" |
2000-e
uredi| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 2000 | Predsjednik Kim Dae Jung (金大中) (Južna Koreja) | "za rad na demokraciji i ljudskim pravima u Južnoj Koreji i Istočnoj Aziji uopće, te posebno napore za miru i pomirenje sa Sjevernom Korejom" |
| 2001 | Ujedinjeni narodi i generalni sekretar Kofi Annan (Gana) | "za njihove napore u svrhu bolje organiziranog i mirnijeg svijeta" |
| 2002 | Jimmy Carter - bivši predsjednik SAD-a | "za stoljeca neumornih pokušaja da nađe rješenja međunarodnih sukoba, promicanja demokracije i ljudskih prava, economskog i društvenog razvoja" |
| 2003 | Shirin Ebadi (شیرین عبادی), (Iran) | "za njene napore za demokraciju i ljudska prava. Ona se posebno fokusirala na borbu za prava žena i djece." |
| 2004 | Wangari Maathai (Kenija) | "za njen doprinos održivom razvoju, demokraciji i miru" |
| 2005 | Mohamed El Baradei (شیرین عبادی), (Egipat), generalni direktor IAEA | "za napore na sprečavanju upotrebe nuklearne efforts u vojne svrhe te nastojanje da se nuklearna energija u mirovne svrhe koristi na najsigurniji mogući način." |
| 2006. | Muhammad Yunus (মুহাম্মদ ইউনুস), (Bangladeš) i banka Grameen (গ্রামীণ ব্যাংক), (Bangladeš) | za unapređivanje ekonomskih i socijalnih mogućnosti siromašnih, posebno žena, kroz projekt davanja mikrokredita |
| 2007. | Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) i Al Gore, (SAD) | za napore koje su uložili radi širenja saznanja o klimatskim promjenama koje izaziva čovjek i za polaganje temelja mjera koje su neophodne da bi se klimatske promjene zaustavile |
| 2008. | Martti Ahtisaari (Finska) | za višedesetljetno angažiranje i posredovanje u uspostavljanju mira i rješavanju sukoba na više kontinenata |
| 2009. | Barack Obama - predsjednik SAD-a | zbog poziva na smanjenje zaliha nuklearnog naoružanja i rada za mir u svijetu. |
| 2010. | Liu Xiaobo - Kina | zbog dugoročnih i nenasilnih napora u promicanju ljudskih prava u Kini. |
2010-e
uredi| Godina | Pojedinac ili organizacija | Djelo |
|---|---|---|
| 2010. | Liu Xiaobo - Kina | zbog dugoročnih i nenasilnih napora u promicanju ljudskih prava u Kini. |
| 2011. | Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee - Liberija i Tawakel Karman - Jemen | zbog nenasilne borbe za ženska prava |
| 2012. | Europska unija | zbog šest desetljeća borbe u promicanju mira i ljudskih prava |
| 2013. | Organizacija za zabranu kemijskog oružja | zbog nastojanja da se eliminira kemijsko naoružanje |
| 2014. | Kailaš Satjarti - Indija i Malala Jusafzai - Pakistan | zbog borbe za dječja prava na Indijskom potkontinentu |
| 2015. | Kvartet za tuniski nacionalni dijalog | »za njegov odlučan doprinos izgradnji pluralističke demokracije u Tunisu u osvit Jasminove revolucije 2011.«[1] |
| 2016. | Juan Manuel Santos - Kolumbija | »za njegove rezolutne napore da privede kraju pedesetogodišnji građanski rat u svojoj zemlji, rat koji je odnio živote najmanje 220,000 Kolumbijaca i raselio oko šest milijuna ljudi.«[2] |
| 2017. | Međunarodna kampanja za ukidanje nuklearnog oružja - Švicarska | »za njezin rad na ukazivanju na katastrofalne humanitarne posljedice korištenja bilo kakvog nuklearnog oružja i za njezine pionirske napore u ostvarivanju sporazumne zabrane takvog oružja.«[3] |
| 2018. | Denis Mukwege - DR Kongo i Nadia Murad - Irak | »za njihov trud u sprječavanju korištenja seksualnog nasilja kao oružja u ratu i oružanim sukobima.«[4] |
Reference
uredi- ↑ „The Nobel Peace Prize 2015”. Nobel Foundation. Pristupljeno 11. oktobra 2015.
- ↑ „The Nobel Peace Prize 2016”. Nobel Foundation. Arhivirano iz originala na datum 2016-10-09. Pristupljeno 7. oktobra 2016.
- ↑ „The Nobel Peace Prize 2017 - Press Release”. www.nobelprize.org. Pristupljeno 2017-10-06.
- ↑ „The Nobel Peace Prize 2018 - Press Release”. www.nobelprize.org. Pristupljeno 2018-10-05.
