Nenad Gračan
Nenad Gračan (Rijeka, 23. siječnja 1962.) je bivši hrvatski nogometaš i sadašnji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije do 21 godine.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Napomene | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima |
Profesionalnu karijeru započeo je u Rijeci. S Rijekom je 1979. osvojio jugoslavenski kup. Nakon sedam sezona prelazi u splitski Hajduk, u kojem se zadržao četiri sezone. Zanimljivo je da mu je u prvoj utakmici za splitske bile protiv matične Rijeke Mladen Mladenović u žaru igre slomio nogu. Gračan je i s Hajdukom osvojio jugoslavenski kup, 1987. godine. Godine 1989. potpisuje za španjolski Real Oviedo. Četiri godine kasnije vraća se u Rijeku u kojoj završava karijeru.
Gračan je nastupao i za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju, za koju je u deset nastupa postigao dva pogotka, u Subotici protiv Mađarske, te u Bruxellesu protiv Belgije. Bio je član momčadi koja je na Olimpijskim igrama 1984. osvojila brončanu medalju.
Jedan je od rijetkih trenera koji je trenirao sva četiri najveća hrvatska kluba - Rijeku, Dinamo, Hajduk i Osijek.
- Statistika u Hajduku[1]
Natjecanje | Nastupi | Golovi |
---|---|---|
Prvenstvo | 25 | 2 |
Kup | 2 | 0 |
Superkup | 0 | 0 |
Međunarodne | 0 | 0 |
Splitski podsavez | 0 | 0 |
Ukupno | 27 | 2
|
Prijateljske | 31 | 12 |
Sveukupno | 58 | 14 |
Nenad Gračan prvi službeni nastup ima 10. kolovoza 1986. u početnom sastavu protiv Rijeke, i odmah daje gol. Završilo je sa 2:2, drugi gol je dao Deverić. Drugi prvenstveni gol dao je Spartaku u Splitu 24. rujna 1989. završilo je sa 3:0 za Hajduk. Ostale golove dali su Asanović i Slaven Bilić.
Vanjske poveznice
uredi- Jugoslavenska reprezentacija Arhivirano 2009-06-09 na Wayback Machine-u