iBet uBet web content aggregator. Adding the entire web to your favor.
iBet uBet web content aggregator. Adding the entire web to your favor.



Link to original content: http://sh.m.wikipedia.org/wiki/Leon_Geršković
Leon Geršković – Wikipedija/Википедија

Leon Geršković

Leon Geršković (Bučje kod Pleternice, 2. 2. 1910Zagreb, 1. 4. 1992), istaknuti jugoslavenski pravnik, član Saveza komunista Jugoslavije, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, jedan od autora sva četiri ustava SFR Jugoslavije i suosnivač Slobodne Dalmacije.[1][2][3]

Leon Geršković
Rođenje(1910-02-02)2. 2. 1910.
Bučje kod Pleternice, Austro-Ugarska
Smrt1. 4. 1992. (dob: 82)
Zagreb, Hrvatska
PočivališteMirogoj
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetŽidov
DržavljanstvoHrvatska
Alma materPravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanjepravnik
Politička partijaSKJ
Suprug/aErna (Izrael) Geršković
DjecaMarin Geršković, Maja Geršković

Biografija

uredi

Prof. dr. Leon Geršković je rođen 2. 2. 1910 u selu Bučje kod Pleternice (Slavonska Požega). Židovskog je podrijetla.[1][2][4] U Zagrebu je pohađao i doktorirao pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Krajem 1933 (početkom 1934) zaposlio se kao pravni savjetnik u zagrebačkoj ciglani židovskih industrijalaca Alfreda i Lea Milera.[5] Naprednom omladinskom pokretu pristupio je u gimnaziji, a 1935 postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Te iste godine bio je uhapšen od policije Kraljevine Jugoslavije kao komunista, ali je poslije izvjesnog vremena oslobođen zbog nedostatka dokaza.[2] Od ranije je bio veoma aktivan u sindikalnom Savezu bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika (SBOTIČ), a od 1939 djelovao je u rukovodstvu SBOTIČ-a za Kraljevinu Jugoslaviju. Bio je aktivno vezan uz partijsku organizaciju u zagrebačkoj podružnici bečke tekstilne tvrtke "Hermann Polack i sinovi". 1940 godine otvorio je vlastitu advokatsku kancelariju.[5]

Po kapitulaciji Jugoslavije upućen je od Centralnog komiteta (CK) Komunističke partije Hrvatske (KPH) u Split radi učešća u organizovanju ustanka. 1941 godine aktivno se priključio Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ). Od juna do septembra 1941 Leon je rukovodio SKOJ-evskim kursevima u Splitu, a koje je organizovao Pokrajinski komitet (PK) KPH za srednju Dalmaciju. Od juna 1941 uređivao je ilegalan list "Naš izvještaj". U februaru 1942 imenovan je za sekretara Mjesnog komiteta (MK) KPH Split, a zatim za sekretara Agitpropa pri PK KPH za srednju Dalmaciju. U julu 1942, Leon je po zadatku KPJ učestvovao u organiziranju žetve u Dalmaciji, a u augustu 1942 je bio predavač na SKOJ-evskom kursu koji je organiziraoo Oblasni komitet (OK) SKOJ-a. U septembru 1942 bio je postavljen za referenta za vojnopozadinsku službu pri Štabu IV operativne zone NOVJ-a. 1943 bio je predavač na partijskom kursu u Livnu.[2] Iste godine bio je jedan od osnivača i urednik partizanskog lista Slobodna Dalmacija.[2][3] U junu 1944 učestvovao je u organizranju "Prvog kongresa kulturnih radnika Hrvatske" u Topuskom. U augustu iste godine Leon je učestvovao sa referatom na "Kongresu pravnika antifašista". Postavljen je za člana Agitpropa pri CK KPH, a zatim za pročelnika Upravnog odjela pri Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH).[2] Od 1944 Leon je bio rukovoditelj odjela za upravu ZAVNOH-a.[2][6] Nakon rata dodijeljena mu je Partizanska spomenica 1941.[2]

Nakon rata radio na izgradnji pravnog i društvenog sustava FNR Jugoslavije. Bio načelnik u Ministarstvu za konstituantu. Više puta je bio biran za zastupnika u Skupštini SFR Jugoslavije i saboru SR Hrvatske. Leon je bio Savezni sekretar za zakonodavstvo pri Saveznom izvršnom vijeću SFR Jugoslavije. Bio je jedan od osnivača (1962) i prvi dekan Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu do 1965 godine. Isto tako je bio istaknuti profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu gdje je 1946 utemeljio i predavao predmet "Historija narodne vlasti". Za nastavne potrebe je tiskao prvi izbor dokumenata (1946) i napisao prvi udžbenik toga predmeta (1950). Neko je vrijeme kao redoviti profesor predavao ustavno pravo i komunalni sistem na istom fakultetu. Osnivač je lista "Politička Misao". Sudjelovao je u pisanju svih ustava Jugoslavije od 1946 do 1974 godine. Izravno je surađivao u izradbi ustava FNR Jugoslavije od 1946, ustavnog zakona od 1953, zakona o narodnim odborima, o nacionalizaciji, o komunalnom sustavu, a poslije i o udruženom radu. Kao član ustavne komisije Savezne skupštine radio je na ustavnim amandmanima iz 1968 i 1971 godine, te na ustavu SFR Jugoslavije iz 1974, o čemu je napisao knjigu "Ustavne teme" 1976 godine. Predavajući o političkom sustavu Jugoslavije, razvijao je teoriju samoupravnog socijalizma. Autor je nekoliko stotina radova i članaka u znanstvenim i stručnim časopisima, te dnevnom tisku. Bio je predsjednik "Društva politologa Hrvatske", član Slovenske akademije znanosti in umetnosti (SAZU), te 1979 dobitnik "Nagrade AVNOJ"-a za društvene znanosti.[2][6][7][8] Prof. dr. Leon Geršković je umro u Zagrebu 1. 4. 1992 godine, te je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj.[9]

Djela

uredi
  • Dokumenti o razvoju narodne vlasti (1946)
  • Historija narodne vlasti (1950)
  • Nauka o administraciji (1951)
  • Društveno upravljanje u Jugoslaviji (1957)
  • Polazne osnove pravnog sistema u udruženom radu (1972)
  • Ustavne teme (1976)
  • Socijalistička zajednica rada (1976)

Reference

uredi
  1. 1,0 1,1 Ivo Goldstein, 2005, str. 28
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Jaša Romano, 1980, str. 373
  3. 3,0 3,1 Duško Čizmić Marović. Marin Geršković. Slobodna Dalmacija. Preuzeto 3. 4. 2014 „Leon Geršković, Požežanin, jedan od autora svih ustava SFRJ, jedan je i od osnivača Slobodne Dalmacije, štoviše, i prvi njezin odgovorni urednik.
  4. Duško Kečkemet, 1971, str. 182
  5. 5,0 5,1 Emil Ivanc, 1985, str 367, 368
  6. 6,0 6,1 August Kovačec, 2002, str. 175
  7. Geršković, Leon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 3. 4. 2014
  8. Geršković, Leon. Proleksis enciklopedija (2013). Preuzeto 3. 4. 2014
  9. Gradska groblja Zagreb: Leon Geršković, Mirogoj mjesto ukopa RKT-7-I-43

Literatura

uredi
  Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
  • Kečkemet, Duško (1971). Židovi u povijesti Splita, Split: Novinsko-izdavačko poduzeće "Slobodna Dalmacija".
  • Ivanc, Emil (1985). Črnomerec u narodnooslobodilačkoj borbi, Zagreb: ITRO August Cesarec, OOUR izdavačka djelatnost.
  • Kovačec, August (2002). Hrvatska opća enciklopedija 4, Zagreb: Leksikografski Zavod Miroslav Krleža. ISBN 953-6036-34-7