Rizah Mešković
| Rizah Mešković | ||
|---|---|---|
Rizah Mešković | ||
| Država |  Bosna i Hercegovina
| |
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Rizah Mešković | |
| Nadimak | Mate | |
| Rođenje | 10. kolovoza 1947. Tuzla | |
| Broj | 1 | |
| Pozicija | vratar | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1969. – 1973. 1973. – 1976. 1976. – 1979. 1979. – 1981. |
Sloboda Tuzla Hajduk Split AZ Alkmaar Sloboda Tuzla |
220 (0) 53 (0) 68 (0) 21 (0) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1972. |  Jugoslavija
|
1 (0) |
| Trenerska karijera | ||
| 1988. – 1989. 1989. – 1990. 1990. – 1991. 1991. – 1992. 1992. – 1993. 1993. – 1994. 1994. – 1996. 1996. – 1997. 1997. – 1998. 1998. – 1999. 1999. – 2001. 2001. – 2003. 2003. – 2005. 2005. – 2007. |
Jugoslavija B Sloboda Tuzla Jugoslavija Al Wahda Al Shabab Al Arabi Al Nassr Riyad Sharjah Al Hilal Al Wasl Al Nasr Dubai Al Shabab Al Arabi Al Ahli Al Sadd (pomoćni trener) Al Shabab Al Arabi | |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Rizah Mešković (Mate; Tuzla, 10. kolovoza 1947.), nekadašnji bosanskohercegovački nogometni vratar, reprezentativac Jugoslavije, branio za Slobodu iz Tuzle, splitski Hajduk i nizozemski AZ Alkmaar. Kao član stručnog štaba reprezentacije otisao je 1991. u Emirate. Vratio se iz Emirata 2007. godine. Tijekom godina 2009., 2010. i 2011. završio je za UEFA-inu "B", UEFA-inu "A" i UEFA-inu "Pro" licenciju. Momentalno bez angažmana.
Za prvi tim tuzlanske Slobode počeo je nastupati s nepunih sedamnaest godina. Nakon četiri prvoligaške sezone prešao je u Hajduk i postao vratar slavne Ivićeve "zlatne" generacije. Navijači Hajduka odmah su mu dali nadimak "Mate" i ispjevali pjesmu „S Marjana puše bura Mešković nam vrata čuva.“. Visok i snažan golman, siguran pri istrčavanju s Hajdukom osvaja dva prvenstva Jugoslavije (1973./74. s 33 nastupa i 1974./75. sa 16 nastupa) i 3 kupa za redom (1973., 1974., 1975./76.).
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je jednu utakmicu, 29. lipnja 1972., protiv Škotske koja se igrala za Kup nezavisnosti Brazila u Belo Horizonteu i koja je završila s rezultatom 2:2. Ovaj nastup zaslužio je velikim povjerenjem koje je u njega imao selektor Vujadin Boškov. Golove za Jugoslaviju postigli su Dušan Bajević u 60. minuti i Jurica Jerković u 86. minuti. Uz navedene igrače još su igrali Krivokuća, Bošković, Pavlovič, Katalinski, Paunović, Popivoda, Oblak, Jovan Aćimović i Džajić.
Putovao je i na Svjetsko prvenstvo 1974. Nakon završetka igračke karijere, Mešković se posvetio trenerskom pozivu, među ostalima i neke klubove u inozemstvu. Bio je član stručnog štaba reprezentacije bivše Jugoslavje na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1980. godine.
U cijeloj nogometnoj karijeri, u onoj između vratnica i trenerskoj, Rizah Mešković požeo je mnoge uspjehe i dobio više priznanja od UEFA-e, FIFA-e i JNS-a.
Prema njegovim riječima nogometom počinje još u dječačko doba, a prvi klub za koji počinje braniti je tuzlanska Sloboda u koju dolazi 1962. i ostaje do 1973., svog odlaska u Hajduk. Sloboda ga je, prema riječima Gojka Škrbića, prodala Hajduku na dvije godine uz odštetu od tadašnjih 14 milijuna starih dinara. U međuvremenu je od 1971. do 1974. i u jugoslavenskoj A reprezentaciji
U sezoni 1968./69. Sloboda je osvojila 36[nedostaje izvor] bodova i postigla 50[nedostaje izvor] golova, dok je Mešković kapitulirao samo devet puta, najmanje od svih drugoligaških i prvoligaških vratara.
Za bilu momčad Mate je na branku stao 107 puta i to 53 puta u prvenstvenim natjecanjima, 9 utakmica za kup, 6 u europskim, te 39 puta na prijateljskim utakmicama.
Na branku će stati prvi put na oproštajnoj utakmici legendarnog Vukčevića (Vučka), Hlevnjaka i Nadoveze, a prvi službeni nastup je za kup Jugoslavije 12. kolovoza 1973., i to u početnom sastavu protiv Vardara koju je Hajduk kao domaćin dobio s 5:1 golovima Jurice Jerkovića (2), Mijača (koji je ušao kao zamjena Mićunu Jovaniću), Oblaka i Poldrugovca.
Rizah Mešković među hrvatskim brankarima drži rekord da u odigranoj minutaži 789 minuta nije primio nijedan zgoditak, a to je uspjelo tek Petkoviću. Iz Hajduka sa 107 nastupa odlazi 1976. u nizozemski Alkmaar gdje će biti sve do 1979.
Rizah drži na području bivše Jugoslavije i svojevrstan rekord da nije primio zgoditak 789 minuta kada ga je nadvladao Petković. Posljednji zgoditak kojega je primio bio je na utakmici sa Željezničarom u Splitu 25. 11. 1973. (1:1). Bez primljenih golova odonda igraju se utakmice protiv Banjalučkog Borca (0:0), zatim Beograda u Splitu (2:0), Vojvodine u Splitu (3:0), Dinama u zagrebu (0:1), Bor u Splitu (3:0), Radničkog iz Niša u Nišu (0:1) i Čelika u Splitu (1:0). Tek u 22. kolu Hajduk gubi od Sarajeva s 1:0. Ipak na toj su se utakmici osjetili nedostatak Oblaka, Buljana, Žungula i Jovanića. Nastupili su Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović, Holcer, Boljat, Mijač, Mužinić, Gluić, Jerković i Šurjak.
- Statistika u Hajduku[1]
| Natjecanje | Nastupi | Zgoditci |
|---|---|---|
| Prvenstvo | 53 | 0 |
| Kup | 9 | 0 |
| Superkup | 0 | 0 |
| Međunarodne | 6 | 0 |
| Splitski podsavez | 0 | 0 |
| Ukupno | 68 | 0
|
| Prijateljske | 39 | 0 |
| Sveukupno | 107 | 0 |
Nakon Hajduka Rizah Mešković odlazi od 1976. do 1979. u AZ Alkmaar i onda se vraća natrag u Tuzlu i priključuje Slobodi sve do 1983. godine, nakon čega odlazi u još nekoliko domaćih klubova, to su FK Budućnost iz Banovića od 1983. – 1984., zatim u FK Radnik Bijeljina iz Bijeljine 1984. – 1985., NK Bratstvo Gračanica iz Gračanice 1985. – 1987. i karijeru završava u NK Orebiću iz Orebića 1987. – 1988. godine
Trenersku karijeru započinje završetkom trenerske škole u Sarajevu, a već 1988. godine trenira jugoslavenku B reprezentaciju, a iduće godine Slobodu iz Tuzle, i konačno 1990. jugoslavensku A reprezentaciju.
Godine 1991. kao član stručnog stožera reprezentacije odlazi u Ujedinjene Arapske Emirate gdje trenira neko vrijeme nekoliko klubova i A i B reprezentacije. Jedno vrijeme provodi i u Saudijskoj Arabiji (Al Nasr iz Riyada, 1993. – 1994.; Al Hilal iz Riyada, 1996. – 1997. i Al Ahli iz Jeddaha, 2001. – 2002.), zatim u Kataru (Al Sadd u Dohi, 2002. – 2005.). Ipak najviše vremena proveo je u Emiratima gdje je trenirao klubove Al Wahda (1991. – 1992.) u Abu Dhabiju, Al Shabab Al Arabi (1992. – 1993., 1999. – 2001. i 2005. – 2007.) u Dubaiju, Al Sharjah (1994. – 1996.) iz Sharjaha, Al Wasl (1997. – 1998.) iz Dubaija i Al Nasr (1998. – 1999.) također u Dubaiju. Profesionalnu trenersku karijeru završava 2007. godine.
Rizah Mešković danas živi u Tuzli i još je aktivan u sportskom životu, pa tako sudjeluje i u humanitarnim utakmicama u sklopu akcije prikupljanja novca za liječenje teško oboljele 24-godišnje djevojke Aldine Sarajlić, pokazujući još uvijek zavidne golmanske kvalitete.[2] Oženjen je (supruga Azra) i otac dvoje djece.
-
Princ Selman, guverner Riyada i Rizah Mešković koji je tamo došao kao trener. -
Rizah Mešković u prostorijama bivšeg kluba AZ Alkmaar nakon 35 godina. -
Na svakodnevnom zadatku, trener R. Mešković u AL Wahdi na treningu s vratarom Abdulom Naserom. -
Mešković na kartama
- ↑ Profili svih igrača – Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka. hajduk.hr. HNK Hajduk Split.
- ↑ Rizah Mešković nakon 32. godine ponovo na golu. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 29. studenoga 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)