Latinica

srednje brončano doba 19. – 15. st. pr. Kr.

Kanaansko-feničko 14. st. pr. Kr.
- paleohebrejsko 10. st. pr. Kr.
- aramejsko 9. st. pr. Kr.
  - Brahmi i indijska 6. st. pr. Kr.
    - tibetansko 7. st.
    - kmersko/javansko 9. st.
  - hebrejsko 3. st. pr. Kr.
  - sirsko 2. st. pr. Kr.
    - nabatejsko 2. st. pr. Kr.
      - arapsko 4. st.
  - avestijsko 4. – 6. st.
- grčko 9. st. pr. Kr.
  - etruščansko 8. st. pr. Kr.
    - latinično 7. st. pr. Kr.
    - rune 2. st.
    - ogamsko 4. st.
  - gotičko 4. st.
  - armensko 405.
  - glagoljičko 862.
  - ćirilično 10. st.
- samaritansko 6. st. pr. Kr.
- iberska 6. st. pr. Kr.
južnoarapsko 9. st. pr. Kr.
- etiopsko 5. – 6. st. pr. Kr.

Latinica je naziv za pismo (latinično pismo) kojim su se služili stari Rimljani i pisma izvedena iz njega. Latinica postoji u nekoliko verzija, koje imaju između 20-40 slova, koja mogu biti kurentna (mala) i verzalna (velika). Velika slova se redovno koriste na početku rečenice i nekih riječi (ovisno o verziji latinice), kao i u kraticama. Smjer pisanja je slijeva nadesno.

Hrvatska latinica

Podrobniji članak o temi: Hrvatska abeceda

Hrvatska latinica se sastoji od 30 slova, od kojih su 3 digrafa (Dž, Lj, Nj). Hrvatska latinica je doživjela mnoge promjene kroz stoljeća, a u sadašnjem obliku se ustalila na početku 20. stoljeća. Napravljena je na temelju češke inačice latinice.

Velika slova
A	B	C	Č	Ć	D	Dž	Đ	E	F	G	H	I	J	K
L	Lj	M	N	Nj	O	P	R	S	Š	T	U	V	Z	Ž
Mala slova
a	b	c	č	ć	d	dž	đ	e	f	g	h	i	j	k
l	lj	m	n	nj	o	p	r	s	š	t	u	v	z	ž

Engleska latinica

Velika slova
A	B	C	D	E	F	G	H	I	J	K	L	M
N	O	P	Q	R	S	T	U	V	W	X	Y	Z
Mala slova
a	b	c	d	e	f	g	h	i	j	k	l	m
n	o	p	q	r	s	t	u	v	w	x	y	z

Razvoj pisma

Latinica je jedna od tekovina koje je moderni svijet naslijedio od Rimljana. To je najprije bio naziv za pismo Rimljana. Latinski se alfabet razvio iz grčkoga, a grčki iz feničkog. Prilagodivši grčke znakove glasovnim potrebama svog jezika, latinski je alfabet u početku imao 21 slovo:

A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T V X

U antici se pisalo samo velikim slovima a mala su se razvila iz njih pojednostavljivanjem pri brzu pisanju. Znakom V bilježili su Rimljani vokal u i konsonant v, a znakom I i vokal i i konsonant j. U I. st. pr. Kr., kad su se Rimljani bliže upoznali s grčkom kulturom, uvedena su grčka slova Y (ipsilon) i Z da bi se točnije pisale mnoge grčke riječi koje su bile u upotrebi. Tako je konačan broj slova do kraja Rimskog Carstva iznosio 23. Kako danas glasove u i v bilježimo svaki posebnim slovom - U i V, latinski alfabet ima sad 24 slova.

Mnogi moderni jezici preuzeli su latinicu kao svoje pismo, prilagođavajući pojedina slova vlastitom govornom sustavu. Tako su nastala slova j i w, a u našem jeziku, na primjer č, ć, š, ž, đ. Danas se latinicom, osim velikog broja naroda u Europi, Americi, Aziji, Africi i Australiji, služe sve više, zbog lakšeg sporazumijevanja, i oni narodi koji imaju vlastita drevna pisma: Kinezi, Japanci, Indijci itd.