Tunel spasa
 Kuća unutar koje se nalazi ulaz u tunel | |
| Lokacija | Sarajevo |
|---|---|
| Dužina | 785,5 m |
| Veb-sajt | mcsarajevo |
Tunel spasa je sarajevski ratni tunel koji je napravljen tokom opsade Sarajeva 1993. Tunel je napravljen ispod piste Sarajevskog aerodroma i povezivao je dvije teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine (Dobrinja i Butmir), pa se tako i tunel zvao Tunel D-B. Tunel je dužine 785,5 m, širine oko 1 m i visine oko 1,5 m, iako je na nekim dijelovima visina i do 1,8 m. Tunel se u zvaničnim razgovorima ARBIH-a i UN-a vodio pod imenom "Tunel kojeg nema".[1] Tunel je bio najstrožija tajna Sarajeva jer su kroz tunel u Sarajevo stizali hrana, oružje, cigarete itd.
Tokom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica.
Također tokom 1994. godine za tunel je saznala vojska Republike Srpske tako da je Ratko Mladić tražio od UN-a koji je držao Aerodrom da se tunel sruši i zatvori. Potom je VRS pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice da potopi tunel i tako ga onesposobi, međutim ta im namjera nije uspjela.
Izgradnja
[uredi | uredi izvor]Iako je ideja nastala ranije, a neke pripremne radnje su obavljene i prije, kao zvanični datum početka izgradnje tunela uzima se 29. januar 1993.[2] Izgradnja se odvijala u teškim okolnostima, kako zbog stroge tajnosti tako i zbog nedostatka materijalnih sredstava. S butmirske strane tunela, kao podzida, koristilo se drvo dok je s druge strane, usljed nedostatka tog materijala, korišten čelik. Najeći problem kod zemljanih radova predstavljale su površinske i podzemne vode usljed čega su instalirane pumpe koje su izbacivale vodu na "ničiju zemlju". Problem je predstavljalo i odlaganje iskopanog materijala obzirom da je projekat vođen u tajnosti. Ukupno je na obje strane tunela bilo angažovano oko 300 ljudi.[2]
Muzej
[uredi | uredi izvor]Nakon završetka rata i okončanja opsade grada, porodična kuća koja je služila kao ulaz u tunel je pretvorena u muzej. Muzej sadrži različite eksponate kao što su ratne fotografije, dijelovi vojne opreme i naoružanja, zastave, vojne uniforme i sl.[3] U 2004. godini, lokalni organi za planiranje su tražili sredstva za "potpunu rekonstrukciju tunela" i "izgradnju muzejskih objekata na mjestu ulaza i izlaza iz tunela".[4]
Posjetioci muzeja i dalje mogu proći dionicom tunela u dužini od oko 20 metara.
Svrha postojanja muzeja, po Vladimiru Zubiću, zamjeniku Gradskog vijeća Sarajeva je da je muzej "podsjetnik svima, da za takvim objektom kao što je ovaj tunel, koji je omogućio stanovnicima opkoljenog grada minimum egzistencije, nikada više ne postoji potreba. Tunel će biti mjesto gdje će mladi ljudi moći učiti o dijelu svoje nedavne historije i to će biti dokaz da je taj dio naše historije nikada neće biti zaboravljen."[5]
Kuća i zemljišta oko ulaza u Tunel spasa je u vlasništvu Bajre Kolara, koji i upravlja muzejom. U dokumentarcu u kojem se govori o ratnom tunelu u Sarajevu on navodi razlog za pretvaranje svoje privatne kuće u muzej: "Sve što smo imali, dali smo za odbranu i oslobađanje Sarajeva". Iako postoji već 15 godina bez ikakve vladine finansijske podrške, muzej predstavlja jednu od najposjećenijih lokacija bosanskohercegovačkog glavnog grada. Mnoge turističke ture u Sarajevu sadrže i posjetu ovom muzeju kao jednoj od najznačajnijih ratnih lokacija u gradu.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Unutrašnjost tunela -
Kolica za transport kroz tunel -
"Predsjednička stolica" za prijevoz važnijih osoba kroz tunel -
Muzej sarajevskog tunela
.jpg)
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Tunel spasa - Tunel kojeg nema". tunelspasa.ba. Arhivirano s originala, 22. 4. 2018. Pristupljeno 18. 4. 2018.
- ^ a b "Izgradnja tunela". tunelspasa.ba. Arhivirano s originala, 22. 4. 2018. Pristupljeno 18. 4. 2018.
- ^ Hamber, B. (2012). Conflict museums, nostalgia, and dreaming of never again. Peace and Conflict: Journal of Peace Psychology, 18(3), 268.
- ^ Agence France-Presse. (1. 2. 2004). Sarajevo’s wartime tunnel survives as museum. Preuzeto sa https://www.nytimes.com/2004/02/01/international/europe/01SARA.html.
- ^ Alic, A. (2002). Saving Sarajevo’s lifeline. Time World (19. 3). Preuzeto sa http://www.time.com/time/world/article/0,8599,218633,00.html Arhivirano 10. 6. 2010. na Wayback Machine.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Tunel spasa na Wikimedia Commonsu- Službeni sajt
| Historija Sarajeva |  | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Općine i naselja |
| ||||||||
| Građevine i znamenitosti |
| ||||||||
| Bogomolje |
| ||||||||
| Kultura | |||||||||
| Galerije i muzeji | |||||||||
| Obrazovanje |
| ||||||||
| Sport i sportski događaji |
| ||||||||
| Transport | |||||||||
| Poznatije ulice | |||||||||
| Događaji | |||||||||
| Nagrade i priznanja | |||||||||