Kladogram
▼
|
| ||||||||||||
| |||||||||||||
Primjer horizontalnog kladograma
Predak je pri dnu
Kladogram je dijagramski prikaz filogenetskih veza i odnosa posmattranih taksona ili drugih jedinica posmatranja u kladistici. Pritom to nije filogenetsko stablo jer ne pokazuje kako su ili koliko preci povezani i/ili koliko su se potonji promijenili. Mnoga evolucijska stabla se, međutim, mogu rekonstruirati iz vjerodostijnih kladograma. Kladogram uključuje linije koje se granaju u različitim smjerovima i završavaju na tejedinicama posmatranja (grupama organizama).[1][2]
Postoji više oblika kladogramâ, ali svi imaju grane koje se razgranavaju iz čvorišta prethodnih linija. Te linije se mogu pratiti unazad do čvorišnog mjesta iz kojeg polaze. Ta čvorišta predstavljaju hipotetičnu predačku skupinu (a ne stvarna bića) koja je, prema očekivanjima, imala kombinirana obilježja linija iznad njih.[3] Pretpostavljeni predak bi mogao zatim otkriti tragove stvarnog evolucijskog pretka. Iako su se takvi klasični kladogrami stvarali uglavnom prema morfološko-anatomskim obilježjima, kasniji podaci dobijeni sekvenciranjem DNK i RNK i računarskom filogenijom danas se vrlo često primjenjuju, ugrađujući eventualne izmjene u ranije kladograme.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Benton M. J. (2000): Stems, nodes, crown clades, and rank-free lists: is Linnaeus dead? (PDF), Biological Reviews 75 (4): 633–648, doi:10.1111/j.1469-185X.2000.tb00055.x, PMID 11117201.
- ^ Benton M. J. (2004): Vertebrate Palaeontology (3rd ed.).: Blackwell Science, Oxford, ISBN 978-0-632-05637-8.
- ^ Mayr E. (2000): The growth of biological thought – Diversity, evolution, and inheritance, 11th printing, first: Copyright © 1982. The Belknap Press of Harvard University Press Cambridge (Mass.), Londo (England) , ISBN 0-674-36445-7 ; ISBN 0-674-36446-5.